70 GODINA HOTELA ZLATNI RAT



alt


IZBJEGLICE U BOLU

Pred Božić 1991. stigle su u Bol prve izbjeglice. U hotelu „Park“ je bio ured za prihvat i brigu o njima. U hotelu „Park“ smješteno ih je 347, u hotelu „Bijela kuća“ i depandansama 160, u odmaralištu Voždovac 21, u odmaralištu TEŽ-a 10, u odmaralištu Osječke banke 7, u privatnim domaćinstvima 130 ili ukupno 675.
U jednom momentu (1992/93.) u Bolu je bilo 364 žena, 111 muškaraca i 295 djece ili ukupno ukupno 770. Djeca su redovno pohađala nastavu u Osnovnoj školi, a među izbjeglicama bilo je i nekoliko nastavnika koji su pomagali u nastavi.
U Bolu je u izbjeglištvu od 1992. Do 1996. Bila i Bogoslovna škola Vrhbosanske nadbiskupije iz Sarajeva. Nastava se odvijala u Dominikanskom samostanu, a smještaj im je osiguran u depandansama hotela „Bijela kuća“ (Martinica i Tamaris).

alt

Osoblje "Elaphuse" 1983. godine


PROSLAVE JUBILEJA

Prva proslava godišnjice poduzeća „Zlatni rat“ organizirana je, u povodu 25-e obljetnice, 1973. godine. Jubilarci su za 10 godina rada dobili plakete i novčane nagrade. Novčane nagrade dobili su i radnici koji su tada bili na odsluženju vojnog roka.









(OBJAVLJENO 13. 02. 2018. / AŽURIRANJE PETKOM)




 


ŠEFOVI KUHINJE, RECEPCIJE, DOMAĆICE …

Prvi šef kuhinje u hotelu „Elaphusa“ bio je Vinko Marinković – Puko, zapisao je Jeronim Jerko Martinić u svojoj knjizi Turistički Bol u mom sjećanju (2014.). Kasnije je došao Božo Jelavić, pa Vinko Čurin, Jurica Kusanović, Luka Klapež …
Na recepciji su radili: Đina Barhanović, Jurica Karmelić – Bienin, Tanja Mamula, Jelena Mumović,  Zvonko i Biserka Nikolac, Vojka Katić, Tomo Marinković – Joje, Ivica Eterović, Doro Adulmar, Stanko Kvesić, Zoran Milosavljević, Lea Marinković (Katić), Božena Filipić (Prlić), Fanika Serventi …
Domaćinstvo su vodile: Ružica Malvasija, Nada Marinković – Tomić, Mirjana Zjakić (Restović), Vini Karninčić, Nina Marinković – Pusa (Eterović), Desanka Martinić (Šesnić) - Firo, Radojka Marjanović (Bodrožić), Marija Fabjanović (Eterović), Irena Anić (Pavišić), Tanja Eterović, Anđelka Marinković (Ilić) …


ULAGANJA U RAZVOJ BOLA

U najvećoj mjeri – pročitali smo u knjizi „Turistički Bol u mom sjećanju“ (autor Jeronim Jerko Martinić) – zahvaljujući poduzeću „Zlatni rat“ , Bol je od malog težačko-ribarskog  naselja postao turističko središte otoka Brača i ide u red razvijenih turističkih mjesta na području Srednje Dalmacije.
U sastavu „Zlatnog rata“ bile su neko vrijeme i radne jedinice u Postirima i Milni. Godine 1971. „Zlatni rat“ je izdvojio 2,1 milijuna dinara radi rješavanja problema vodoopskrbe na otoku.  Izgrađen je i rezervoar za vlastite potrebe kapaciteta 200 vagona u što je utrošeno 2,5 milijuna dinara. Za dodatnih 1,26 milijuna dinara, zajedno s Poljoprivrednom zadrugom, kupljen je 1972. vodonosac m/b „Jezero“.
„Zlatni rat“ je sudjelovao i u financiranju izgradnje Dječjeg vrtića, zgrade Poštanskog ureda i nove telefonske centrale, uređenju šetnice od Bilina kuće do hotela „Elaphusa“ …

alt

Vodonosac "Jezero"




alt


alt


alt



alt

Faksimil Rješenja o osnivanju


alt

Počelo je 1948. u zgradi nekadašnjeg pansiona Vidošević


DATUM OSNIVANJA:

17. LISTOPADA 1948.

„U svrhu osiguranja ishrane i konačišta za putnike i turiste i u svrhu unapređenja turizma, a obzirom na uslove koje mjesto u tom pravcu imade, Mjesni narodni odbopr u Bolu na svojoj sjednici održanoj danas … donio je sljedeće RJEŠENJE o osnivanju mjesnog ugostiteljskog poduzeća Hotel ZLATNI RAT u Bolu.“
Tako piše u Rješenju datiranom 17. Listopada 1948. i taj se dan smatra danom osnivanja Hotela Zlatni rat d.d.
Osnovna sredstva novoosnovanog poduzeća je zgrada  bivšeg pansiona Vidošević te inventar koji se u objektu nalazi.

DVADESET ŠALICA ZA BIJELU KAVU

Nekoliko dana prije službenog osnivanja poduzeća Hotel Zlatni rat, Kotarski narodni odbor Brač dostavio je:
dubokih tanjura 70 kom, plitkih tanjura 70 kom, malih desertnih tanjura 75 kom, šalica za bijelu kavu sa tanjurićima 20 kom, aluminijskih lonaca 1 kom, serpe 1 kom, poklopaca 1 kom, žličica 8 kom, vilica 12 kom, maraskina 10 lit, seribrendi 15 lit, kruškovaca 18 lit, anizete 12 lit, menta spec. 12 lit, brandy medic. 20 lit.

PRVI GOSTI

Prvih godina rada gosti su bili uglavnom sindikalisti. Tek pred kraj pedesetih godina prošlog stoljeća dolazi veći broj inozemnih gostiju. Tada se gostima nudila niska razina komfora u hotelu gdje su sobe bile bez kupatila i WC-a.



(OBJAVLJENO 02. 02. 2018. / AŽURIRANJE PETKOM)
 

alt



POVEĆANJE HOTELSKIH KAPACITETA

Otkupljena je susjedna kuća Radić, sa istočne strane hotela „Zlatni rat“, i povećava se kapacitet hotela sa početnih 28 na 41 krevet.
Proširenje hotelskog smještaja nastavljeno je 1953. kada je kupljena ruševina obitelji Soljačić na Rudini i adaptirana kao depandansa sa 27 kreveta.
Kaštil Vusio otkupljen je 1969. i nakon temeljitog preuređenja prve je goste primio 4. srpnja 1970. Dotadašnji hotel „Zlatni rat“ preimenovan je u hotel „Kaštil“. 

Od Poljoprivredne zadruge uzet je u zakup objekt koji je izgrađen 1956. a u njemu je bilo 26 soba sa 60 kreveta. Novi je objekt nazvan depandansa „Luka“.
Početkom 1964. godine Đački dom sa tri paviljona (hotel „Bijela kuća“) pripaja se hotelskom poduzeću „Zlatni rat“. To su prvi hotelski objekti koji u svakoj sobi imaju kupaonicu i WC.  Godine 1965. uređena je kuća Šimetović kao depandansa hotelu "Bijela kuća", a od 1967. radi restoran i hotel "Vidovica". Od 1966. do 1969. izgrađene su depandanse Martinica i Tamaris.
Nova hotelska naselja grade se na zapadnoj strani Bola na predjelu Potočine. Hotel „Elaphusa“ kapaciteta 321 krevet, prve je goste primio 6. lipnja 1971. Hotel „Borak“ otvoren je 1976., a „Bretanide“ 1984. godine. Hotel „Bonaca“ izgrađen je 1999. godine.


alt

Hotelsko naselje "Bijela kuća"











Napomena:
za ovu rubriku korišteni su materijali iz 
foto monografija:
* Pedeset godina Zlatnog rata (Đuro Žuljević)
* Turistički Bol u mom sjećanju (Jeronim Jerko Martinić)


alt