Sjećanja i zahvale

____________________________________________________


Z A H V A L A


Navršava se tužnih mjesec dana od kad nas je

napustila naša


NINA LALIĆ

rođ. Trohavčić

15. 05. - 15. 06. 2021.


Ovim putem zahvaljujemo rodbini, prijateljima i svim dobrim ljudima koji su nam pomogli, uputili izraze sućuti, ispratili pokojnicu na vječni počinak, okitili njezin grob cvijećem, platili mise ...

Hvala dr. Tomiću, šoferima i tehničaru Saniteta Brač.

Hvala svećenicima i crkvenom zboru.

Hvala djelatnicima Grabovog rata.

Hvala svima!!!

Počivaj u miru, majko!

zahvalna djeca


____________________________________________________


Z A H V A L A


Navršava se tužnih mjesec dana od naglog odlaska našeg voljenog

JUROSLAVA MARINELIĆA

26. 04. - 26. 05. 2021.



Dirnuti pažnjom, koja nam je iskazana u trenutcima naše tuge, zahvaljujemo rodbini, prijateljima i svim dragim ljudima koji su bili uz nas i izrazili usmene ili pismene riječi utjehe i dostojanstveno ispratili našeg dobrog i dragog supruga, oca i nonota na vječni počinak.

Počivao u miru Božjem!



Supruga Biserka, djeca Marta, Rudolf i Đurđica s obiteljima

__________________________________________________


S J E Ć A NJ E




JERMINA ŠĆEPANOVIĆ

rođ. Beroš


17. 05. 2011. - 17. 05. 2021.






Vrijeme prolazi, sjećanja ne blijede

s ljubavlju, ponosom i poštovanjem

što smo te imali

čuvamo uspomenu na tebe


tvoji najmiliji

___________________________________________________


S J E Ć A NJ E


MATE ŽULJEVIĆ

14. 05. 2019. – 14. 05. 2021.


Prošle su dvije godine tuge i boli koja postaje sva jača i sve više nam fališ.
Tvoj smijeh i pjesmu zamijenila je tišina.
Hvala ti za sve što si za nas učinio.
Uvijek si u našim mislima i srcima.
Da, ti si tu i zauvijek ćeš biti s nama.

Tvoji najmiliji


___________________________________________________


S J EĆ A NJ E


RAJKO ŠĆEPANOVIĆ – GIRGO


14.05.2020. – 14.05.2021.



Prošla je tužna godina dana od smrti našeg voljenog supruga, oca i nonota.

Nikada zaboravljen.
Uvijek si u našim mislima, srcima i molitvama.
Beskrajno te volimo.


Tvoji najmiliji

___________________________________________________



NAŠ JURKO


„Umar je Jurko!“
Koji Jurko? piton, a znon: somoje jedon Jurko. U cilemu Bolu, jedon. Ma da je u Bol i stotinu Jurkotih bilo, da u Bol još stotinu Jurkotih imo, Jurko bi uvik bi jedon i osto bi jedon, jedini. Umar je Jurko, naš Jurko – noge su mi se osikli – Jurko Ćuk.
Žaluost u Buol, žaluost na Kupinu, žaluost u ulicu Marka Marulića… Tukalo bi da se digne Marulić, i da napiše obo Jurkotu pismu. Ma čo pismu, libar. A ne jo, polupismen, da pišen… ova dvo slova, ako buden u stonju:
Jurko Marinelić Ćuk, rojen je u Humac, 1945. U Buol je duošo ko momčić, kolo 59., i olma počie rabotot: u Arnie, u Petojevića, okolo. Posli je sa ćaćuon i bratuon otvori obrt i počiela je era Ćukinovih. Kuću, svoju, na Kupinu počieli su grodit 68., kal i jo. Ćukinovi u mene, jo u Ćukinovih. Pomožedu oni meni. Pomožen jo njima. Veleti son nauči ol Ćukinovih. Parvi učitej građevinarsta bi mi je Jurko. Jurko Ćuk. A dok su Ćukinovi grodili svoju, a jo svoju kuću rabotoli smo skupa i na druga gradilišta. Većie oni nego jo. Malo je kuć u Buol, di oni nisu rabotoli. Kuo ti je grodi kuću? Ćukinovi. Kuo ti je ugrodi kuću? Ćukinovi. Kuo će von grodit kuću? Ćukinovi. Nimo već Ćukinovih. Storih Ćukinovih. Nimo Jurkota Ćuka.
Žaluost u Humac… Jurko je bi provi Hunčanin. U Buol se oženi u fameju Rudota iz Hunca. Jurko Ćuk bi je dupli Hunčanin. I trodupli Boljanin.
Kal smo rabotoli u Samostan, a ko zno koliko nos je bilo, Jurko je u padre Eugena za svih isposlovo mariendu. Takvi je bi Jurko.
Žaluost u Ćukinovih… Biserka, žena, Marta i Đurđica, ćere, Rudolfo, sin, zeti, nevista, unuke, unuci.
Jurko je voli društvo, vesielie, pismu. Pisma, vesielie i društvo volili su Jurkota. Takvi je bi Jurko. Jurko Ćuk.
Žaluost u mene… Bumbie kuća, Ćukinovih kuća, dobota jelna do drugije – ne pasoje Jurko.
Kal guod je čo bilo na Kupinu – ženidba, pir, fešta, karnavol – Jurko bi uvik do ruku. Takvi je bi Jurko. Jurko Marinelić Ćuk.
Žaluost, žaluost, žaluost… Jurko je umar na 26. aprila. Sa skelie u grieb. Sarce, govoridu, ča ti ga jo znon. Otac mu je živi većie ol stuo godišć, to znon. Jurko Ćuk umar je mlod. Na 26. aprila 2021., umar je Jurko.
Pri krolko vrimena u Buol se rodi još jedon Jurko. Moli Jurko, ol Đurđicie, Jurkota unuk. Hoće moli Jurko bit Ćuk? Ako bude dobar, poštien, građevinar, trudbenik, ako ugrodi stuo kuć, ako podigne fameju za koju bi život do, ako bude prijatej, drug, ko ča je meni bi njeguov nuono bit će Ćuk. Bit će Šeparović, ma bit će i Ćuk.
A do tada, ne znon bi se Marulić pito, jo se piton: Ma kuo će već, Guospe moja, dat Jurkota, našega Jurkota – noge su mi se osikli – Jurkota Ćuka?


Vinko Marinković Bumba

(objavljeno 27. 04 2021.)

________________________________________________


S J E Ć A NJ E


Dana 15. travnja 2021. navršava se šest godina od smrti našeg voljenog


FRANKO MARINKOVIĆ - PUKO






U tišini vječnog mira neka te prate naše misli i molitve.

Puno nam fališ!


Vole te tvoji najmiliji

__________________________________________________


Z A H V A L A


Navršava se mjesec dana, 12. travnja 2021.,

od kad nas je napustio naš voljeni suprug, otac, dida i svekar


LUTVO AVDIĆ

RUFO









Ovim putem želimo zahvaliti obitelji, prijateljima i znancima na pomoći i izrazima sućuti.

Obitelj Avdić

____________________________________________________


alt


IN MEMORIAM: O. REGINALD KLAPEŽ

O. Reginald Klapež rođen je 11. studenoga 1936. u Košutama od oca Joze i majke Mare Mateljan. Bio je brat s. Marinke (1934.-1998.) i ujak don Josipa Dukića (1965.). Nakon osnovne škole, u Bolu je 1956. završio Dominikansku klasičnu gimnaziju i 15. kolovoza te godine stupio u dominikanski novicijat u Dubrovniku. Prve redovničke zavjete položio je 16. kolovoza 1957., a doživotne 12. studenoga 1962. Nakon polaganja prvih zavjeta počeo je studij na dominikanskoj Visokoj bogoslovnoj školi u Dubrovniku, a 1963. ga je nastavio i 1965. dovršio na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika ga je zaredio nadbiskup Franjo Šeper 29. lipnja 1964. u zagrebačkoj katedrali, a mladu misu u rodnoj župi proslavio je 16. srpnja.
Nakon što je dovršio studij, o. Reginald je 25. listopada 1965. premješten u Bol, gdje se poglavito posvetio glazbenoj djelatnosti. Naime, još kao sjemeništarac u Bolu je dobio osnovno znanje o glazbi i pouku u sviranju harmonija, a kao novak i student u Dubrovniku je nastavio vježbati sviranje na harmoniju i orguljama. Ubrzo je na akademijama nastupao za klavirom, a u dominikanskoj crkvi u Dubrovniku i Gružu te potom u Zagrebu svirao je orgulje. Od 1967. do odlaska iz Bola 1990. bio je orguljaš i vodio je mjesno pjevačko društvo Svete Cecilije, a u Dominikanskoj klasičnoj gimnaziji predavao je glazbenu umjetnost od rujna 1965. do njezina zatvaranja u lipnju 1973. Od 1967. do 1985. vodio je i zbor sjemeništaraca s kojim je nastupao u crkvi i na akademijama, izvodeći dvoglasne i troglasne kompozicije te odlomke iz hrvatskih opera Porin i Nikola Šubić Zrinski.
Od dolaska u Bol 1965. o. Reginald je bio prefekt dominikanskaih sjemeništaraca, od ožujka 1968. njihov učitelj, a od veljače 1969. podučitelj. Od srpnja do studenoga 1971. bio je vršitelj dužnosti učitelja sjemeništaraca, a potom opet podučitelj. Službu učitelja sjemeništaraca ponovo je vršio od siječnja 1976. do rujna 1978. Od 1979. do 1984. bio je i provincijski definitor.
U bolskom samostanu o. Reginald je godinama vršio službu ekonoma te bio desna ruka samostanskim poglavarima. Također, otkako su se dominikanci šezdesetih godina prošloga stoljeća počeli baviti turizmom u bolskom samostanu, bio je među glavnim organizatorima i nositeljima te djelatnosti. Od kolovoza 1987. bio je prior samostana u Bolu, a po isteku te službe premješten je u listopadu 1990. u Zagreb. Nedugo nakon toga, o. Ivo Plenković, njegov nasljednik na čelu bolskoga samostana, kratko se osvrnuo na Reginaldov premještaj i zapisao: “O. Reginald Klapež, bivši prior, ekonom, odgojitelj, orguljaš i tko zna koje je još dužnosti obavljao kroz proteklih dvadesetipet godina boravka u ovom samostanu, premješten je u zagrebački samostan. Ta, gdje god se okreneš: ‘Još živi njegov duh!’”
Točno 25 godina poslije dolaska u Bol, o. Reginald je potkraj listopada 1990. premješten u samostan Kraljice Svete Krunice na zagrebačkom Borongaju, najbrojniji dominikanski samostan u Hrvatskoj. Tu mu je u veljači 1991. povjerena služba ekonoma i sakristana. Godinama je marljivo, strpljivo i poslovičnom pedantnošću vodio brigu o samostanskim računima i nabavljao sve potrebno za redovničku obitelj. S tih se služba morao povući tek 2007. pod pritiskom teške bolesti. Vršio je i službe ispovjednika i orguljaša u samostanskoj i župnoj crkvi te je od rujna 1995. do lipnja 1999. bio odgojitelj časne braće s privremenim zavjetima.
S godinama je zdravlje o. Reginalda sve više slabilo, pa se otežano kretao i vrijeme uglavnom provodio u svojoj sobi. Sa subraćom je 12. veljače 2021. proslavio imendan, a nakon toga mu se zdravlje drastično pogoršalo. Posljednji mjesec bio je posve nemoćan i vezan uz bolesnički krevet. Okrijepljen svetim sakramentima, preminuo je u prisustvu subraće, na Veliku subotu, 3. travnja 2021. Bio je u 85. godini života, 65. redovništva i 57. svećeništva.


___________________________________________________


Z A H V A L A

Navršava se 30 tužnih dana otkako je ovaj svijet napustila moja draga majka


DARINA MARINKOVIĆ

28. 02. 2021. – 30. 03. 2021.

Najiskrenije zahvaljujem svima koji su mi uputili izraze sućuti usmeno, pismeno i sms porukama, kao i onima koji su voljenu pokojnicu ispratili na vječni počinak.
Hvala na cvijeću i misama.
Zahvaljujem osoblju Ambulante Bol i rodici Jasenki na pomoći u posljednjim i najtežim danima njenog života, i svima koji su pitali za njeno zdravlje kroz proteklo vrijeme.
Hvala djelatnicima Grabovog rata, svećenicima i crkvenom zboru na dostojanstvenom ispraćaju.
Zahvalan sin Denko

Počivala u miru Božjem

_____________________________________________________


alt


_____________________________________________


alt


ZAHVALA I SJEĆANJE


IVANKA I VESELKO MIKULIĆ

Prošlo je nešto više od mjesec dana otkako nas je napustio naš voljeni otac Veselko.
Na današnji dan (12. ožujka), prije deset godina napustila nas je naša voljena majka Ivanka.
Naš tata je bio veseo čovjek i zato se zvao Veselko. On je svugdje donosio osmijeh, kako u obitelji tako i ovoj zajednici i izvan nje.
Ovim putem se želimo zahvaliti svim ljudima ove općine, koji su pridonijeli, svatko na svoj način, da naša tuga i bol budu lakši.
Hvala vam na dolascima, pozivima, porukama, jelima i pićima, suzama i osmijesima. To nam je u tim trenutcima svima nama bilo jako potrebno.
Otakad se tata razbolio, mi smo se unutar obitelji jako zbližili, postali smo mala zajednica puna ljubavi. I upravo je ljubav ono što je svima nama potrebno. I kad se nešto ovako dogodi u obitelji, onda čovjek shvati koliko je život kratkog vijeka i koliko treba cijeniti i poštovati oca i majku.
Mi smo rano ostali bez majke i oca, i zato ovim putem želimo sve ohrabriti da cijene i poštuju svoje roditelje, da im svaki dan pokazuju zahvalnost i ljubav.

Vaši Mikulići: Stanko, Tomislav i Anita.

______________________________________________


S J E Ć A NJ E


Tužno sjećanje na supruga, oca, svekra i nona.



IVO MARTINIĆ

PRIJEVIĆ


8.3.2001. - 8.3.2021.






U našim srcima uvijek voljen, a u našim mislima nikad zaboravljen.


Tvoja obitelj

_______________________________________________


Z A H V A L A


Dana 10. veljače 2021. navršava se tužnih mjesec dana od kad nas je napustila naša voljena



ILKA STANO

rođ. RADIĆ



Dirnuti pažnjom koja nam je iskazana u trenucima naše duboke tuge, zahvaljujemo svim prijateljima i dragim ljudima na ljubavi i poštovanju prema našoj Ilki.


Od srca svima zahvaljujemo na iskazanoj sućuti.


Zdravko, Ivana i Jelena te ostala obitelj


____________________________________________________


Z A H V A L A


Dana 29. siječnja navršava se mjesec dana od smrti naše majke


MIA BABIĆ


Ovim putem se zahvaljujemo rodbini, prijateljima, radnim kolegama i znancima, koji su nam uputili riječi utjehe i sučuti te pokojnicu ispratili na vječni počinak.



Zahvalni sin i kćerka

Siniša i Nataša


Počivala u miru Božjem!


___________________________________________________


Z A H V A L A


Navršava se, 19. siječnja, mjesec dana od smrti naše drage


MIRJANE KARMELIĆ


Od srca zahvaljujemo rodbini i prijateljima koji su nam usmeno i pismeno uputili riječi utjehe i sučuti te ukrasili njezin grob cvijećem koje je toliko voljela. Posebno hvala susjedama Faniki Klisović i Jasenki Milosavljević na svesrdnoj pomoći i podršci u nama teškim trenucima. Veliko hvala djelatnicima Ambulante Bol te djelatnicima Grabovog rata. Zahvaljujemo i svećenicima iz bolskog Dominikanskog samostana na toplim riječima i dostojanstvenom ispračaju naše drage pokojnice.



Zahvalni: sin Pero, kćerka Jelka, nevjesta Dražena, zet Boris, unuci Matija s Magdalenom, Nevena sa suprugom Goranom i Milan, te praunuci Alan i Marin.


Hvala ti za sve zajedničke lijepe trenutke.

Počivala u miru Božjem!


___________________________________________________


S J E Ć A NJ E


Prije 15 godina (14. siječnja 2006.) sklopila je svoje umorne oči moja mama, nona i pranona

TONKA EGEKHER

rođ. Brešković




Hvala joj za sve što je učinila.


Zahvaljujem se svima koji se je sječaju, a posebno dragim prijateljima i mještanima koji su bili na ispraćaju do groblja u Bolu.
Zahvalni sin Joško s obitelji

___________________________________________________


Z A H V A L A


Prije mjesec dana, 13. prosinca 2020. godine, napustio nas je voljeni suprug, otac i nono




VINKO MARINKOVIć

PUKO







Ovim putem želimo zahvaliti obitelji i prijateljima koji su nam izrazili sućut.

Zahvalni, obitelj Marinković


___________________________________________________


alt


Z A H V A L A

Prije mjesec dana, 1. prosinca 2020.godine napustio nas je naš voljeni suprug i tata


VALTER TOMAS


Zahvaljujemo rodbini i prijateljima u Bolu koji su nam se javili i uputili riječi sučuti.
Jadranka, Tihana i Pavle Tomas

___________________________________________________