Ja tako mislim


Ovo je novo poglavlje gdje ćemo objavljivati vaša mišljenja, kritike, pohvale i prijedloge.

Naša je adresa: This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it ili Press servis, Ruđera Boškovića 2, 21420 Bol.

Tekst mora biti potpisan punim imenom i prezimenom s brojem telefona ili mobitela radi dodatnih objašnjenja i dogovora.

Tekst može biti objavljen i potpisan s pseudonimom.

Mišljenja i gledišta objavljena u ovoj rubrici (poglavlju) nisu stav redakcije.

Redakcija sebi pridržava pravo kraćenja i opremanja tekstova.


xxxx


alt

Spomen obilježje poginulima u II. svjetskom ratu u Selcima (foto: tino štambuk)


UZ DAN OSLOBAĐANJA BRAČA

Povijest kažu pišu pobjednici, ali to nije slučaj u Bolu, barem ne ako se radi o pobjednicima u 2. svjetskom ratu. Bilo je doduše onih koj su i željeli da ostanu upamćeni, dali su izradi tu ploču s njihovim imenima, a onda su opet neki drugi uložili sve snage da ploča ostane skrivena u nekom skladištu, pa je time njihova žrtva ostala marginalizirana.
Nisu takvu sudbinu doživjeli poginuli iz drugih bračkih mjesta. Na svakom je groblju prigodno obilježje. U Postirima je još 2010. god održan "Dan pomirbe" za spomen na sve žrtve, a poticaj za to je župniku bilo apostolsko pismo pape Ivana Pavla II. s porukom da se ne zaboravi. Uz to Papa je pozvao sve ljude na čišćenje pamćenja.
U Selcima na groblju ima impozantan spomenik mještanima palim u 2. svjetskom ratu. To pokazuje koliko mi odudaramo od drugih, mi koji nemamo ni grobnice, što je dokaz ne njegovanja kulture življenja, a što je temeljni osnov civilizacije ljudskog roda.
Unatoč tome, naš je načelnik prošle godine u prigodi obilježavanja Dana oslobođenja Brača od fašističkih okupatora od strane predsjednika SUBNOR-a gosp. Jure Krstulovića dobio zahvalnicu za zalaganje u promicanju vrijednosti žrtve pojedinaca onih koji su nama donijeli slobodu. Zar je to zaslužio ovakvim odnosom prema gore spomenutoj ploči ili pak na onom bolskom, u svijetu jedinstvenom, spomen parku? Gosp. Krstuloviću se može i progledati kroz prste jer je vremešan i vjerojatno pomalo senilan, ali drugo spomenuti bi tu zahvalnicu trebao vratiti, kao što rade sportaši kad ih otkriju u dopingu - jer tako kukavički odnos prema simbolu povijesti kojom se ponosimo nije zasluga za zahvalnicu već bolje reći čin za prijekor, ako uzmemo u obzir činjenicu da je i Hrvatski sabor donio deklaraciju o antifašizmu
.
Neda Kraljević

(objavljeno 20. rujna 2020.)

**********


alt


IMA LI NEDODIRLJIVIH?

Imam potrebu podijelit ovu priču i pitati: dali je svaki gost koji dođe na godišnju odmor na našu obalu "kralj"? Naime, ja sam završio SSS, smjer konobar, a mene su učili u školi da je gost uvijek u pravu, ustvari "kralj". Ali unatoč tome mene je život ponio na neku drugu stranu. Ne radim posao u struci kao konobar, nego nešto malo uzbudljivije: kamioni, bageri, auto dizalice itd. Oduvijek su me interesirali veliki strojevi, adrenalin, brzina, mehanika, ustvari ono nešto što stvara adrenalin. Iz tog razloga sam završio školu za profesionalnog vatrogasaca čime se trenutno i bavim. Ali ljubav prema moru i brodovima tj. gliserima mi je od malih nogu. Tako da je iskustvo koje imam neupitno. I još uvijek sam po moru i bit ću cijeli život. Ako na mene ne naleti opet jedan junak koji misli da je nedodirljiv. Bezbroj puta sudjelovao sam u spašavanje na moru naših turista. Takvog sam karaktera: od uvijek želim pomoći drugima. Zanimalo me sve što mi je bila nepoznanica, i svojim trudom i vještinom sam išao korak po korak dok nisam došao do svog dječačkog sna.
Sad hvala bogu sretno oženjen, tri male princeze i mnoštvo prijatelja i poznanika.
E sad kad sam se ukratko opisao, prelazim na stvar koja me muči!!!
Jesu li svi gosti koji dolaze na naš Jadran, konkretno u Bol na odmor "kraljevi"?
E pa ja MISLIM da nisu, nego ustvari ima i nadobudnih idiota, koji imaju pare i misle da kad dođu u drugu državu da mogu radit što požele. I da im nitko (NE) može stat na kraj!
E pa samo da vam kažem da sam 24.07.2020 u Bolu na benzinskoj crpki u 18:30 imao verbalni i fizički okršaj sa našim "KRALJEM" iz ove priče, a to je gospodin Mitchel Monckton, državljanin Švicarske. On je svojim Jetski-em ugrozio moju sigurnost i sigurnost mojih putnika koji su se nalazili u gliseru.
U zadnjih 14 dana počinio je nekoliko prekršaja na moru, što je evidentirano od strane Pomorske policije i Kapetanije. Upravljao je Jetski-em pod utjecajem alkohola!
Pa sad ja ovo pišem i pitam se jeli meni bilo ovo potrebno da se ja raspravljam i sukobima sa arogantnom, iskompleksiranom, napuhanom budalom? Pa pitam i vas, ustvari sve nas koji živimo i radimo u Bolu, do kad ćemo to trpjeti? Da nadobudne budale, ugrožavaju našu sigurnost i svih ljudi koji se nađu u ovakvoj situaciji?
E isto tako sam i ja pomislio: nemoj, pust budalu, nije vrijedno spomena. Ali dosta je bilo da se ja u svome mjstu, moram pokriti ušima, a on da radi što hoće. Zato san i reagirao ovako i neću stati na ovome dok ne izguram pravdu. A po pitanju ažurnosti naših službi i odrađenog posla, nemam komentara.
JA NE MISLIM, JA ZNAM DA PARE RADE ČUDA!!!
ALI MISLIM DA je bilo dosta glumit da su svi gosti "kraljevi". Manje više svi se bavimo turizmom, povezani smo direktno ili indirektno. Ali da ovakvi mamini sinovi, koji imaju lovu, misle da su nedodirljivi - varaju se.

Lijepi pozdrav

Nikola Topalović

(objavljeno 26. 07. 2020.)

*****


alt


"TKO JE JAMIJA – JAMIJA!"

Nedavno su radnici Zlatnog rata d.d. (koji se već tako ni ne zove), a koji posjeduju dionice, dobili obavijest od Središnjeg klirinškog depozitnog društva da će im biti uplaćeno oko 100 kuna na osobni račun. To su sredstva koja su dioničari dobili putem akcije "pripajanje izdavatelja (?!) - tako barem u obavijesti piše. Začudo, to nije niti imalo probudilo interes dioničara, jer nadu za obeštećenjem su izgubili davno, a ovo ionako nisu razumjeli. Ipak, mnogi od njih još uvijek drže potvrdu o vlasništvu nad dionicama, kao nešto vrlo vrijedno, ni ne znajući da im je to samo uspomena na bivše preduzeće. Svi smo mi radili poštujući Zakon o udruženom radu, i govorili - ovo je naše - jer smo bili suvlasnici radne organizacije. Osobni su nam dohoci redovito bili umanjivani zbog stalnih ulaganja u razvoj poduzeća, i oduševljeno pljeskali direktorima kad bi nam elaborirali godišnje poslovanje uvijek istim riječima – ovoliko smo zaradili, ovoliko smo vam podijelili kroz godinu - a ovoliko je uloženo u vašu budućnost, i vaše djece.
Kad je došlo do društvenih i ekonomskih promjena (famozne privatizacije), to što je bilo naše, preko noći je postalo nečije. Danas se privatno vlasništvo smatra svetinjom - to je odlično, ali gdje je naše privatno vlasništvo koje smo mi stvarali godinama? Zar nije jače pravo vlasništva nas koji smo stvarali društvena dobra, od onih koji su ih se domogli uz parole i folklor preko noći. Ona Rojsova "tko je jamija - jamija!" potvrđuje se i ovdje, makar zvuči retardirano dokazuje da je to naša sadašnjost i budućnost - jer mi smo ostali pokradeni po Zakonu, bez ikakve nade u "ispravak netočne formulacije". Zato dragi dioničari, čuvajte dobro preostale dionice - gledati ih i divit im se je sve što možete, a možete se nazivati suvlasnikom, mada ne znate čega.

Neda Kraljević

(objavljeno 24. 07. 2020.)

*****


alt


ODGOVOR NEVENKU MARIĆU

Poštovani,
Obraćam Vam se kao punomoćnik i u ime tvrtke Bretanide resort d.o.o., vlasnika hotela Bretanide u Bolu poradi slijedećeg:
Dana 12.srpnja 2020.godine na e-mail adresu direktora hotela gospodina Alfreda Hackla poslali ste poruku koja je puna netočnih i lažnih navoda koje ovim putem demantiram.
Upravo suprotno iznesenom u rečenom e mailu, Vi ne polažete nikakva stvarno pravna ovlaštenja na nekrentini zk oznake čest.zem.724/1 KO Bol, koja nekretnina je u vlasništvu Crkve a u zakonitom posjedu hotela Bretanide, koji posjed se temelji upravo na odobrenju vlasnika nekretnine - crkve. Štoviše, ove činjenice utvrđene su pravomoćnom sudskom presudom koja se dostavlja u prilogu ovog e maila, u kojoj je sud Vama gospodine Mariću zabranio da ometate zakonit posjed hotela Bretanide nad tom nekretninom. Vi međutim očito ne priznajete sudove Republike Hrvatske niti pravnu državu, pa je bespredmetno Vaše isticanje "da ste porezni obveznik iste države".
Prava istina je gospodine Mariću da Vi već godinama, bez ikakvog prava, na razne načine uznemiravate tvrtku BRETANIDE RESORT d.o.o. u njihovom mirnom uživanju vlasništva. O ovom uznemiravanju svjedoče brojne prijave podnesene nadležnoj policijskoj postaji a i sudske presude koje su sve redom donesene upravo u korist tvrtke BRETANIDE RESORT d.o.o.
Konačno, Vi ste već dva puta pravomoćno osuđeni za kaznena djela počinjena na štetu tvrtke Bretanide resort d.o.o. a protiv Vas je pravomoćna i optužnica za kazneno djelo počinjeno na štetu ranijeg direktora hotela , gospodina Philipa Meistera. Ove sudske odluke također se nalaze u prilogu ovog e maila.
Vaše zadnje radnje u vidu bacanja raznog otpada na nekretnini čest.zem.724/1 KO Bol samo su nastavak radnji koje opetovano poduzimate na štetu tvrtke pri tom svojatajući i pozivajući se na prava koja sami sebi pripisujete ali Vam ista naprosto ne pripadaju.
Svakako o ovim vašim posljednjim radnjama obaviještene su sve nadležne inspekcije, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske te sud pa Vas ovim putem obavještavam da ću nastaviti poduzimati sve moguća pravna sredstva kako bi zaštitila prava i interese svoje stranke.

S poštovanjem,

Ljubičić - Vrdoljak i partneri d.o.o. (odvjetničko društvo)
Anamarija Ljubičić Kuzmanić, odjetnica

(objavljeno 23. 07. 2020.)

**********


alt

Mikulići ne rade na bolskoj tržnici od Badnjaka 2019.


LJETO U BOLU, A GDJE SU MIKULIĆI?

Evo još jedno bolsko ljeto, ali posve drukčije od dosadašnjih. Manje je šušura, izletničkih brodova, malih kruzera, partijanera, turista i svega drugoga što čini Bol poželjnom turističkom destinacijom.
Velika se promjena dogodila i na pazaru: nema više obitelji Mikulić. A bilo je tako lijepo. Činili su bolski pazar posebnim. Bilo je gušt (zadovoljstvo) doći kupovati ili samo proći da vidiš "što ima". Osim što su imali odličnu ponudu svega i svačega, većinom nabavljeno od domaćih proizvođača, višanja za pekmez ili kompot, trešanja, domaćih poma, posebnog kruha, voća, povrća, meda, sira i da više ne nabrajam, svega i svačega.

Ali posebnost su bili sama obitelj Mikulić i njihov odnos prema poslu, a posebno prema
kupcu. Osjećao si se kao netko tko je dobrodošao "o,stigli ste, kako ste, imamo vam ...".

I tako svakome, domaćima, Slovencima, Zagrepčanima, Boljanima, svima. Bilo je to mjesto tako karakteristično za Mediteran, smijeh, susret, ćakulu, povišene tonove, rasprave … jednom riječju Mediteran kojeg se u današnje vrijeme rijetko viđa, a tako je ugodan, naš.
Bol je izgubio još jedan krasan prepoznatljiv turistički adut nakon mnogih koje je imao (na primjer Puko i njegov Šušur nadaleko poznat). Sad imamo pazar, odnosno običnu tržnicu koja se ne razlikuje od svih drugih na Jadranskoj obali, bezličnu, a sa Mikulićima je bila posebna, prepoznatljiva i lijepa
Šteta! Vratite se Mikulići!

Pozdrav,
Jasna Suzanić Karninčić

(objavljeno 16. 07. 2020.)

******


alt


OSVRT JEDNE ČITATELJICE

Ljetni dani, nigdje ne spominjete nastavak radova na objektu iznad plaže Bjenačica uz buku i štemanje dok traju radovi na fasadi, a kupaći plivaju 15m dalje. Možda nije bitno jer se ružno pače pretvara u bijelog labuda... ne pišete o kontejneru ispred Vile Giardino i buku koja ne prestaje dok se preuređuje usred sezone, leteće smeće ispred istog objekta dok preko puta strani gosti guraju dječja kolica - pa ni Franz Josef to ne bi dopustio osim ako M.Tomić ne reklamiraju svoje aktivnosti ... brodove gusarske koji uplovljavaju sa više od sto ljudi bez maski koji onda istražuju po našim dućanima nadglasavajući se za platit najskuplje piće - a što ako se gusari razbole ili opljačkaju naše ljeto zato što nisu gusari jer ne nose maske (objasnite to djetetu - nisu uvjerljivi), Jadroliniju koja je prekrcata i nemoguće je držati razmak na katamaranu jer je važnija prodana karta od zaštite iako su oni jedini uzorni ... umjesto da uvedu još koju liniju na nekoliko tjedana ovako promiču možda karantenu na jesen. Ribarska večer ... će pretpostavljam biti odgođena večeras jer i tu sami razmak između štandova nije 2m, a kamoli da postoji mogućnost da se čeka red i drži razmak od 1m ali za delicije se mora riskirat - možemo ali i bolje ... jedina svijetla točka je kino ... gdje razmaka ima, užitka ima, a filmova sve manje ... no i bitno je naglasit da smo možda jedini na otoku koji uživaju u ovom luksuzu.

Plivanje koje cijelu godinu čekamo ukidamo ... jer je jedino opasno po život na otvorenom ... umjesto da limitiramo broj za one koji bi trebali postati buduće male trenerice i treneri ...uvedemo "pametno" mi to ukidamo ali ostavljamo skakanje po igralištima, plastičnim jastucima komercijalnim...jer je to manje opasno ... a je li to manje opasno?

Vitamini. Toga ima u Bolu. Imamo tri štanda ove sezone. Onaj koji najbolje radi može radit i cijelu zimu 2x tjedno ... pa će mu možda oprostiti naknadu...nadamo se mi koji trebamo vitamine ne u staklenim bočicama iz apoteke nego gdje se kupuje zdravlje - na pazaru.

A sada...kandidatkinje i kandidati za najbolje Best of Bol 2020...budimo "kroativni" ili kreativni...najbolja učiteljica u doba korona krize 1. faza (ne moramo čekati Min.obrazovanja da dodjeli pohvale budimo brži jer smo ponosni), najbolji vatrogasac sa najviše staža gašenja u 2019/2020, najbolja njegovateljica i najbolji kuhar (mislim da mršavi gospodin iz taverne zaslužuje tu nagradu jer jedino njemu stiže zeleni papar iz Francuske, a i proizvodi najozbiljnije deserte od kojih svi bježe u Bolu ili ne znaju ili ne žele ih napraviti)...a tu tajnu može možda samo poštar znat.

Imamo jednoglasno i najboljeg trenera, najbolju klapu, najboljeg juniorskog surfera (to znamo i prije kraja rezultata natjecanja)...pa pohvalimo se jer zaslužujemo ne samo Bolske nagrade nego i "ponos otoka".

Kar(t)olina

(objavljeno 14. 07. 2020.)

*****


alt


"TRAŽIM SASTANAK ZA RJEŠAVANJE PROBLEMA"

Poštovani gospodine Alfred,
moram Vam reći da su problemi nastali već pred duže vremena od rukovoditelja Bretanide, kao na primjer:
U više navrata sam se obraćao pismeno, usmeno i na druge načine, međutim nikada nisam dobio odgovor.
Jedan od problema je da ste zatvorili prolaz na šetnicu koji je upisan zakonski više od sto godina u zemljišne knjige u sudu.
Druga stvar je izgradili ste dio objekta na česticama zemalja koje meni pripadaju.
Ja sam ovu godinu uložio oko dva milijuna da kupim čestice zemalja koje ste vi uzurpirali i nezakonski ih koristite.
Nije mi problem uložiti još dva, ali ću sve ograditi i neću dozvoliti da se ruše zidovi koje sam izgradio te ću sve ograditi.
Moj plan je bio kupiti ovce, koze, magarce i svima staviti zvona da vidite kakva bi to bila buka i smrad, međutim ponovo sam dolazio u hotel na recepciju i tražio razgovor sa nadležnim da riješimo naše probleme.
Evo vidite da sam ovim potezom uspio barem doći do Vas.
Molio bih za jedan sastanak kako bi mogli o svemu govoriti, neovisno o svemu ja ću dio smeća ukloniti, neću više odlagati ukoliko postignemo dogovor i odustat ću od dovođenja životinja i pasa. To je moj bio ozbiljan plan pa i po bilo koju cijenu, a tražio bi od udruge zaštite životinja pomoć ukoliko biste bilo kakav problem radili.
Moram posebno napomenuti da sam ja uvijek za dogovor, a i poslovan sam čovjek koji surađuje sa ljudima iz cijeloga svijeta.
Što se tiče Vašeg prijavljivanja možete raditi i dalje, a nema rješenja dok se mi pošteno ne dogovorimo.
Ja dobro znam o poslovanju, ja sam porezni obveznik Republike Hrvatske i garantiram sa svojom cijelom imovinom koja vrijedi milijune. A ne znam dali ste vi porezni obveznik u Hrvatskoj.
Iskreno moje mišljenje o pojedinim djelatnicima vašeg hotela Ivici, Zdravki i Nataliji, to su osobe koje nemaju pojma o biznisu i petljaju se gdje im nije mjesto.
Sve ovo je moglo davno biti riješeno da ste imali sposobne i razumni dio vaših djelatnika. Njima je dobro poznato da neke čestice zemalja ne pripadaju Bretanidi, a koriste ih. Budite sigurni da ću se boriti do kraja za ostvariti svoja prava, a i od vas tražiti izgubljenu dobit samo zbog gore navedenih osoba.
S poštovanjem uz nadu da ćemo naći vremena za jedan sastanak i sve riješiti u obostranom interesu.

Nevenko Marić

(objavljeno 13. 07. 2020.)

*****


alt


HOĆE LI SE I KADA UREDITI SPOMEN PARK?

Evo, obilježavamo još jednu godišnjicu spomena na antifašističku borbu. Imamo i prigodno mjesto za to, pa ni korona neće spriječiti dužnosnike da se uslikaju s buketom cvijeća ispred one jadne ruzinave ploče postavljene palim za domovinu.
Nije jasno kome se tu odaje priznanje, jer ploča s imenima onih na koje se misli na današnji dan još uvijek leži u skladištu nekadašnjeg Zlatnog rata. Ploča s uklesanim imenima pedesetak bolskih omladinaca koji su za to dali sve što su imali- a to je život, čije su kosti razasute diljem naše ispaćene domovine.
Čudi me da za njih nije briga ni njihove najmilije, kojih je još uvijek velik broj živućih u Bolu. Nema nikakva razloga da se ta ploča ne postavi tamo gdje pripada. Nije to nikakav pokušaj povijesnog revizionizma, kako misle neki ograničenog uma, a što je zapravo izvrtanje pile naopako. Bilo bi to samo zasluženo priznanje njihovom osobnom doprinosu izgradnji vlastite države, koja nam je stoljećima bila otimana od raznih osvajača.
Pitanje upućeno načelniku na općinskom vijeću u čemu je problem s postavljanjem iste, dobilo je odgovor da su u tijeku razgovori s arhitektima i konzervatorima i da se na tome radi. Ništa se ne radi, jer za to i nema potrebe (očito ni volje) pošto su sve dozvole i mišljenja ishodovani prije uređenja spomen parka. A ako na ploči po nekima nedostaje križ i još neka imena, nije to nikakva zapreka da se ne doradi i postavi tamo gdje joj je mjesto.
Sva opravdanja za ovu trakavicu ne stoje, već kako bi se današnjim rječnikom reklo - traži se virtualni krivac, iako se dobro zna da je on itekako stvaran.

Neda Kraljević

(objavljeno 21. 06. 20.)

*****


alt


PROBLEMOM SMEĆA SE TREBA OZBILJNO BAVITI

S problematikom odvoza smeća se treba netko ozbiljno zabaviti, ne vrijede slike niti upozorenja … Treba odgovoriti i na neka pitanja:
- Koje su ovlasti komunalnog redara u takvom slučaju?
- Kolika je maksimalna kazna koju komunalni redar može izreći?
- Što je njegov zadatak glede identificiranja prekršitelja?
- Da li smije pretražiti smeće kako bi identificirao prekršitelja?
- Da li redar može pozvati policiju glede identificiranja prekršitelja?
- Tko je vlasnik kanti za smeće – na slici?
- Pred kojom parcelom se nalaze kante za smeće – vlasnik parcele…?
Po njemačkom zakonu, ako privatna parcela granici s nogostupom u vlasništvu općine, države itd., u tom slučaju je obveza vlasnika privatne parcele da se brine o nogostupu u vlasništvu općine, ako se toga ne drži slijedi kazna … Treba angažirati proaktivnog odvjetnika koji će pokrenuti tužbu protiv prekršitelja ili nepoznate osobe.
Ako takvo ponašanje nema pravne posljedice sa drakonskim kaznama – nema ni rješenja za takvo primitivno ponašanje.
Mislim da su poznati prekršitelji ili barem nije neki problem identificirati prekršitelja, pa nije smeće ostavio Marsovac …
Daniel Vdović

(objavljeno 16. 06. 2020.)

*****


alt

Kada nema autobusa, može li se ovim prijevoznim sredstvom u Supetar?


KOLIKO JE DALEKO SUPETAR?

Uvriježeno je mišljenje da svako domaćinstvo ima osobni automobil pa da je svakom Supetar lako dostupan, zanemarujući pritom staračka domaćinstva. Oni su ovisni o autobusu, kojeg nema već 65 dana, a oni su u pravilu najovisniji o Supetru, prvenstveno zbog Doma zdravlja, pa banke, konačno i od Općinskog suda.
Ja sam prije 44 godine otišla na doček Nove godine u Jelsu (koja je preko puta Bola, bome vidljiva i prostim okom). Zbog velike bure se nismo mogli vratiti brodom pa su nam predložili da idemo autobusom iz Jelse u Split! I poslušali smo ih i sretno stigli u Split, pa Supetar i konačno u Bol - nakon 12 sati vožnje! Točno toliko je meni trebalo prije desetak godina za put od Zagreba do Los Anđelesa (USA).
E, reći će te - to je bilo prije 44 godine, u mračnoj tvorevini zvanoj Jugoslavija, a mi smo danas u Evropi! A sad pazite što vam se može dogoditi u ovom demokratskom, civiliziranom društvu. Mojoj je susjedi neophodno bilo ići u Supetar, te je 25.05.2020., da bi došla do Supetra (a nema vlastita kola) bila prisiljena ići katamaranom ujutru u Split, trajektom u Supetar i istim putem natrag. Posao je obavila, bila je zadovoljna - a putovala je samo 11 sati, čak sat manje nego ja prije 44 godine! Hoćemo li i ovo prepisat coroni oliti covidu 19 ili pak nebrizi za malog čovjeka od strane onih koji baš za ovakve stvari primaju plaću. Najbolje je ovo završiti uzrečicom iz turskih sapunica: NE PONOVILO SE!
Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 25. 05. 2020.)

**********


alt


ROLO-VRATA, NAJNOVIJA INSTALACIJA

Dobar poznavatelj hrvatskog turizma gosp. Đuro Tomljenović osvrnuo se nekidan na stanje u našim urbanim sredinama, tj. turističkim biserima Hrvatske. Lijepo je on podsjetio kako smo šutjeli dok nam je privatizacija otimala hotele, kako smo bez grižnje savjesti prodavali djedovinu, kako smo nadograđivali naše kamene kuće pretvarajući ih u bezlične mastodonte - i nismo ni primjećivali kako naša mjesta gube identitet. Sve se to može primijeniti i na naš Bol - prošetajte po Kupini, gornjoj i donjoj, po Bijenačici, cestom prema groblju - ostat će te iznenađeni i zaprepašteni time što će te sve vidjeti - i s pravom će te se zapitati - jesam li ja ovo u Bolu?
A najnoviji biser su ulazna rolo-vrata na dvorištu stare lijepe male kamene kuće u samom centru mjesta, ubačena u kameni okvir - kakva inovacija! Ja sam pomislila da sam u Amsterdamu, te da će se navečer vrata podignuti i otkriti nam izlog s noćnom damom, ali hvala Bogu nije, još ta djelatnost nije registrirana u Bolu, ali ako i to jednom bude moguće - za izlog je sve spremno. A kažu da više ništa neće biti kao prije, pa očekujmo promjene!
Neda Kraljević

(objavljeno 07. 05. 2020.)

**********


alt

Na Novom putu osim auta parkiran je i - kontejner


PARKIRANJE NA JAVNOJ POVRŠINI

Parking je u Bolu jedan od većih komunalnih problema, ničijom krivicom već nažalost slijedom okolnosti. Uske ulice u staroj jezgri, nemogućnost širenja istih, preizgrađenost itd. Jedna od najprometnijih ulica je, moja ulica, NOVI PUT, i sada zimi, a da ne spominjem što sve podnose i stanari i vozači tijekom ljetnih mjeseci, naročito zbog kamiona koji voze robu u trgovinu Studenac.
U ulici je i dječji vrtić s brojnim korisnicima, koje roditelji dovoze i odvoze najčešće automobilima. Jedino rješenje za mnoge (da ne kažem sve) je bilo da se mimoilaze kod Vile Giardino, to je jedini adekvatan prostor, pa čak i za kamione, iako s minimalnom mogućnosti. Međutim, sada je novi vlasnik ucrtao ispred vile parkirno mjesto, obojio ga žutom bojom i napisao slovo P. Tek je sada nastao pravi problem: sada se automobili, mimoilazeći se, penju na trotoar! Tako ćemo mi pješaci morati nabaviti krila jer za nas preostaje jedino - zrak.
Pitala sam u općini kako je to moguće? Odgovorili su mi da je zakonskom regulativom vlasnik objekta, koji se registrirao kao hotel, dobio tu mogućnost s time da tu ne smije biti parkiran, već mu to mjesto služi za slobodan ukrcaj i iskrcaj gostiju.
Sasvim razumljivo i prihvatljivo! Međutim, gospodin je to pogrešno shvatio. On je tu parkiran 24 sata, a ljeti čak i s dva auta. Nedavno je na jedan automobil splitskih registracija koji se tu parkirao stavio tablu: PRIVATNO - ODLAZI ODMAH. I to na engleskom jeziku. Vidi li to komunalni redar, ili se čeka da netko strada pa da dotični gospodin oslobodi ulicu? A što ako i ostali koji imaju kuće uz cestu počnu ucrtavati slovo P, jer parking je svima potreban, a mnogi ga nemaju pa kad prolazi neprimjetno strancu, što ne bi i nama - domaćima???

Neda Kraljević

(objavljeno 07. 03. 2020.)

**********


DAN ZALJUBLJENIH I DANI SNALAŽLJIVIH

Iznenadilo me pismo nepoznatog pošiljatelja vezano za trošenje proračunskog novca, odnosno netransparentnost istog. Ako isti ima takva saznanja, onda je normalno da ih iznese i stane iza toga, jer sve ostalo je rekla-kazala. Nisam evolvirana u sportska događanja, ali kao što vam je poznato dvadeset godina sam vodila općinski proračun i znam kako funkcionira doniranje neprofitabilnim ustanovama (ili kako bi trebalo). Tijekom tih dvadeset godina nas je više puta posjetila Državna revizija, koja nikad nije našla kompromitirajuće isplate iz proračuna, jedino smo opomenuti da ne smijemo takvim ustanovama isplatiti više od 5.000 kuna bez da su dokumentirani, odnosno pokriveni s računima, što smo tada i ispoštovali. Koliko mi je poznato - Zakon se nije promijenio - još je postao rigorozniji - a podliježu mu i građani i vijećnici, nema ili bar ne bi trebalo biti nedodirljivih, što se vidjelo sada u igrokazu s imovinskim karticama naših (sad već bivših) ministara.
Koristim priliku da se osvrnem i na nemili događaj koji se zbio u „Kali“ tijekom "proslave" Valentinova. Dan sv. Valentina je po meni pomodarska novotarija koju njeguje i propagira trgovački lobi - a znamo i zašto. Ako se odlučimo taj dan na poseban način obilježiti ljubav - onda su oni koji su to učinili u "Kali" potpuno pogrešno shvatili značenje istog. Ljubav i veselje - pretvorili su u divljaštvo i mržnju, pri čemu su nažalost stradale kolateralne žrtve. ZAŠTO??? Probudite se ljudi - suzbijte u sebi životinjski nagon - budite ljudi! Ni u karnevalu koji je ovih dana u tijeku, kad su glave malo previše vruće, nema ovakvog delirijuma, a svi vi koji se spremate za završnu karnevalsku feštu - neka vam ovo bude primjer kako se ne valja zabavljati - već neka vas nosi moto UDRI BRIGU NA VESELJE!

Neda Kraljević

(objavljeno 16. 02. 2020.)

**********


alt


ANONIMNO PISMO S MNOGO PITANJA

Općina Bol
Na znanje načelniku Općine Bol Tihomiru Marinkoviću i predsjedniku Općinskog Vijeća Općine Bol Matku Bakoviću
i svim vijećnicima općine Bol

Cijenjeni Načelniče, predsjedniče Vijeća i gospodo vijećnici
Obraćam Vam se sa upitom o financijskoj potpori Općine Bol za sportske aktivnosti na području općine Bol.
Na pisanje ovog dopisa potaklo me je dopisivanje jednog od roditelja čija djeca idu na treninge nogometa i „autora“ Škole nogometa Bol Brač na Facebook profilu Škole nogometa Bol Brač. (prilog uz dopis, a podaci su javni).
Kao što vidite iz isprintanog razgovora napisano je kako Općina Bol subvencionira „klub“ sa 0 kuna.
Mene interesira da li je to istina i ako je istina zašto je to tako?
Vidim da se iz proračuna Općine Bol za 2019.g. između svega ostalog dalo 30.000 kn za Malonogometni klub Bol i 135.000 kn za Športsko društvo Bol.
Imaju li Športsko društvo Bol ili trener nogometa ikakve obaveze prema prostorima koje koriste? Tu prvo mislim na održavanje terena na Poljani. Koliko je meni poznato Općina Bol je financirala postavljanje travnatog terena, a trener nogometa ga koristi i naplaćuje svoj rad. Teren je zapušten, klupe su propale, a mreže su raskidane. Tko treba održavati prostor Poljane? Da li uz školu nogometa i to ulazi u ovih 135.000 + 30.000 kn navedenih u Proračunu? Da li u ove stavke proračuna ulazi i organiziranje škole plivanja Grancigula. Koliko općina Bol izdvaja novaca za školu plivanja Grancigula?
Mene je sram priznati da moje dijete, kao niti jedno drugo dijete koje ide u školu nogometa/školu plivanja nikada nije tražilo račun pa ga tako nije ni dobilo i da mi roditelji nismo pitali kome ide taj novac? Športskom društvu Bol ili direktno treneru?
Športsko društvo Bol je neprofitna organizacija, a samo ime valjda govori da ne smije raditi nikakav profit. Neprofitna organizacija može se definirati kao pravna osoba koja se osniva radi ostvarivanja određenog javnog, općeg ili zajedničkog interesa pojedinaca, grupe građana ili šire zajednice pri čemu nije naglašeno ostvarivanje profita niti djelovanje na tržišnoj osnovi.
Međutim, kada neprofitna organizacija obavlja oporezive gospodarske djelatnosti, ista se može smatrati poreznim obveznikom te je u tom slučaju dužna registrirati se u sustav PDV-a.
Pregledom u Registar poreznih obveznika za Športsko društvo Bol stoji kako nije u obavezi PDV-a što znači samo jedno a to je da naplaćuje usluge iako to ne bi smjelo raditi!
Ne razumijem se baš u te zakonske i računovodstvene stvari, ovo je više bilo copy-paste računovodstvenih članaka nađenih na Google pa bi mi vijećnica Nataša Paleka Jakšić mogla objasniti kako to funkcionira sa poslovanjem Športskog društva Bol kao jedne neprofitne organizacije jer ona vodi njihovo knjigovodstvo.
Ne želim dovesti djecu u nezgodan položaji da ova pitanja postavim treneru pa ja pitam Vas jer bi i Vi trebali znati tko i kako koristi prostore i površine u nadležnosti općine – KOME MI PLAĆAMO TE USLUGE?
Tko upravlja „teretanom“ u Feralima i tko uzima novac od onih koji je koriste jer se i ona naplaćuje? Da li je mogu koristiti svi mještani? Tko je kupio sprave? Tko plaća održavanje prostora?
Pomozite mi da razumijem što se događa?
Za Sportsku školu Split se iz proračuna daju novci ali ta usluga je besplatna našoj djeci. Nogomet se plaća 150 kn mjesečno po djetetu i ako nogomet ulazi u iti jednu stavku iz proračuna zanima me koliko trening nogometa ustvari mjesečno košta za svako dijete?
Mi mještani plaćamo sve sportske i druge rekreativne aktivnosti u Bolu osim Sportske škole i košarke a u proračunu postoji stavka koja vjerojatno služi da dio tih troškova ide na teret Općine Bol.
NA KOJI NAČIN SE TROŠE NOVCI IZ PRORAČUNA?
Koje su usluge Športskog društva Bol koristili mještani Općine Bol u 2019. g da se iz proračuna za tu svrhu dalo 135.000 kn?
Puno je tu nejasnoća i najlakše se praviti glup i ćorav i još dodatno nazdraviti s čašom hladnog piva na Ribarskim večerima ili kuhanim vinom na Poljani koje nam prodaje Športsko društvo Bol! A mi to ustvari ne plaćamo – mi dajemo donaciju neprofitnoj organizaciji. Kakvi smo mi humanitarci!
Prilažem i isprintanu javnu opasku koju je vijećnik Tonči Buljan uz podršku i nekih drugih vijećnika uputio Načelniku preko facebooka jer je odbio financirati muziku za događaj od kojeg su prihodi osobna korist istog tog vijećnika.
Zapravo Općina Bol financira i najam šatora! Jesam li u pravu? I to nije dosta? O kojem se točno iznosu radi? Pa gdje ovoga ima!
Postavlja se pitanje tko to „sjedi“ u Vijeću i na ovaj način radi za interes lokalne zajednice!
Znam da ću dobiti detaljan odgovor u veoma kratkom roku jer na moju sreću vijećnici gđa Nataša Paleka Jakšić i gosp. Tonči Buljan od kad su se primili uloge vijećnika svim se snagama bore za transparentnost!
Živjeli vi svi meni!
Ovaj upit pišem anonimno i molim da se odgovori na pitanja koja su postavljena objave javno jer mislim da mještani Bola zaslužuju da se ove informacije napokon više doznaju!

(objavljeno 15. 02. 2020.)

**********


alt

Štand obitelji Mikulić stoji zatvoren. Mikulići su odustali od daljnjeg rada - nakon 20 godina, koliko su bili na bolskoj tržnici, zimi i ljeti ...


ŠTO NAM FALI?

Izostalo je ove godine obilježavanje Noći muzeja na Braču - šteta. Kažu malo ih je, uređuju se i štošta još, iako je bolska galerija za potrebe cijelog Brača reprezentativna i pogodna za štošta vezano za kulturu. A kad ove godine proradi nova moderna galerija u prostorima bolske PZ i samostanski muzej prepun vrijednih eksponata, a možda i od strane općine Bol otkupljena zgrada za etno-muzej, koja je sada momentalno palača za miševe, doista će Bol ponijeti naziv bračke prijestolnice kulture! Ali istini za volju, da je manje egoizma, samoljubivosti i individualizma, i ovako se to moglo prigodno obilježiti. O tom-potom.
No, ostavimo mi to, bilo bi baš dobro da je to naš jedini problem, ali kultura je tek nadogradnja življenja u određenoj sredini, bitnije su elementarne potrebe, kojih mi imamo nemali broj. Možemo početi s našom zelenom tržnicom i svima nam dragih Mikulića, pa sada buket cvijeća opet moramo u Split. Stvari za opremu apartmana koje svi trebamo također moramo dovlačiti iz Splita. Ili pak u Supetar moramo kupovati razne obrasce, formulari i slično. Za šivaći pribor - igla, konac, laštik ... sve u Supetar. Ako ne želite hodati bosi - po postole treba u Supetar ili Split, a za popravak iznošenih - pravac Pražnica. Bez banaka smo navikli iako se na to ne mogu naviknuti naši gosti koji su nam temelj egzistencije.
Eto zapravo nam ne fali galerija, ali nam zapravo fali puno toga drugoga, a i ono najvažnije, mjesto koje nas sve čeka, mjesto koje Indijanci zovu "posljednja lovišta", mjesto koje neću ni nazvati imenom koje mu ne priliči, jer bi prikladnije bilo reći da je ovo postojeće "primitivni krematorij". A spomen-groblje bi najbolje bilo jednim bagerom poravnati i napraviti zelenu površinu, prije nego sakupljači željeza ne odvuku onu ruzinavu ploču, koja doista izaziva suzu na oku - ako čovjek promisli - koga predstavlja - a kako izgleda!!!
Neda Kraljević

(objavljeno 02. 02. 2020.)

**********


alt

Unutrašnjost galerije u Bolu (arhiv)


ZAŠTO NEMA NOĆI MUZEJA NA BRAČU?

Povodom vaše objave od 27. siječnja i 15. Noći muzeja koji se održava u cijeloj Hrvatskoj i koji se na Braču uspješno održavao već devet godina u organizaciji Centra za kulturu Brač, nažalost ove godine ostati ćemo zakinuti za jubilarni deseti kulturni događaj Noći muzeja.
Razlog je navodno izvođenje građevinskih i drugih radova??? Gdje i kakvi se to radovi izvode nije nam pojašnjeno? Možda se i izvode negdje neki radovi, ali zar Brač nema ni jednog drugog prostora osim Muzeja u Škripu ili Zračne luke koji je prihvatljiv za organizaciju ovog kulturnog događaja? Na našu sreću ima, ali ga treba znati vidjeti, treba ga pripremiti i organizirati, a za to treba vremena i truda…
U galeriji Branislav Dešković u našem mjestu nema građevinskih radova i nije ju trebalo pripremati jer je spremna, uredna i uređena, treba je malo zagrijati i eto, zar nije mogla biti domaćin ovoj manifestaciji? Žao mi je što smo zakinuti i ovog puta…
Nadam se da će slijedeće godine ravnateljica Centra ispuniti već nekoliko puta dano obećanje o organizaciji Noći muzeja u Galeriji.

Božo Nejašmić

(objavljeno 30. 01. 2020.)

**********


alt

Jedna od izgrađenih "apartmanskih oaza" u Bolu


UZ DAN TURISTIČKE ZAJEDNICE

Nedavno je umro jedan naš sumještanin koji je veći dio života proveo u Bolu. Bio je reći će svi dobar čovjek, a ne tako davno vrijeme kad je bio radno sposoban, mnoge je Boljane zadužio koliko je god i na kakav način mogao. Na posljednjem ispraćaju bilo mu je tek tridesetak osoba, uključujući familiju. Eto, možda ove dvije stvari baš i nisu idealno usporedive - ali tako je prošao i Dan turističke zajednice, žalosno u oba slučaja.
A govori rukovodećih ljudi u toj branši - uvijek isti. Uporno stavljaju naglasak na potrebu poboljšanja kvalitete u smještajnim jedinicama, prebacujući tako glavninu krivnje za sve loše na iznajmljivače. Zar oni nikako da uvide da je preizgrađenost mjesta, i to s građevinama koje više priliče Manhattnu nego malom nekad pitomom otočnom mjestu obdarenom prirodnim ljepotama, najviše pridonijela svemu lošem. Mi smo tu gdje jesmo - ne rastu plaže, ne povećavamo javne parkinge (osim nešto privremenih), kaos je općenito u prometu zbog specifičnosti gradnje starog dijela mjesta. A da ne govorimo kad je loše vrijeme - jesmo li za to osmislili način kako da turist provede dan. Skoro da i nema gdje popiti kavu u zatvorenom prostoru, a kamoli nešto drugo. Turizam nije samo puka statistika kako ga mi volimo predstavljati - turizam je prodaja doživljaja koji bi goste dovlačili natrag, a mi smo to već sada izgubili. Kad je ovaj portal objavio da je u Bolu 20. srpnja 2.700 kreveta prazno (ako to nije bila tehnička greška) ta je vijest odjeknula kao atomska bomba, prebolno ako je istinito. Ove smo se godine uvjerili da višegodišnje povećanje broja noćenja uopće nije plod promišljene strategije već rezultat nesretnih okolnosti u nama konkurentskim turističkim zemljama. Ako nam to nije pravi znak za uzbunu i nastavimo ovim tempom povećavati broj smještajnih jedinica sve će više biti ugroženo domicilno stanovništvom i postoji prijetnja od propalih investitora pa će se povećavati i broj rugoba na neodređeno vrijeme, a la ona oko jadnog sv. Liberata. Ponovno statistika: ona govori da su dvije trećine iznajmljivača stranci, odnosno oni koji nemaju prebivalište u Bolu, a tek jedna trećina domaći. E, ta je trećina kompletno ovisna o turizmu, a ovi drugi žive i privređuju negdje drugdje, pa ih ništa drugo osim vlastite nekretnine i ne veže za Bol, a tako ni za kompletnu situaciju u njemu.
Strategija razvoja koju je za općinu Bol izradio fakultet u Zagrebu sigurno ne predlaže neograničeno širenje mjesta, pa ako je već dobro plaćena - bilo bi dobro iz nje izvući i nešto dobro, barem za sutra, ako je već prekasno za jučer.

Neda Kraljević

(objavljeno 20. 10. 2019.)

**********


alt


PLOČA U SPOMEN-PARKU

Vrijeme ide, a načelnik i dalje na pitanja vijećnika o spomen-parku i postavljanju ploče s imenima poginulih u 2. svjetskom ratu odgovara, da on radi na tome - čavrljajući s arhitektima!
Za neke od nas vrijedi ona stara: tko ne poštuje svoje mrtve, ne poštuje ni žive. Dokaz tome je ponovna odgoda početka izgradnje novog groblja, ako se ono staro može nazvati grobljem.
Koji je zapravo razlog ne postavljanja te davno isklesane ploče? Jedini logičan zaključak je to da se netko nje srami, a kakvo su zlo ti ljudi spomenuti na ploči napravili da bi ih se mi sramili i zatajili kao sv. Petar Isusa? Svjedoci smo kako je Europa odala počast Amerikancima prilikom nedavne godišnjice njihovog iskrcavanja u Normandiji, iz zahvalnosti za njihovu dobru volju da pomognu iako su mnogi izginuli i prije nego su ugazili na europsko tlo. A mi se opet, naglašavam, sramimo imena naših sumještana od kojih su mnogi pali i prije nego su stigli na bojišnicu, zaneseni idejom antifašizma u koju se i danas zaklinje cijeli civilizirani svijet … Oni su za tu ideju dali ono najvrijednije - svoj život - a koliko je nas danas spremno učiniti isto?
Zaključak svega je da je ovo i žalosno i sramotno, a hoće li u nekome od odgovornih proraditi savjest pa će postupiti ispravno - izvaditi ploču iz bunkera i postaviti je tamo gdje joj je mjesto - ostaje za vidjeti. Europljani su dokazali svoju civilizacijsku svijest - pa ćemo valjda i mi koji stalno naglašavamo kako nismo Balkanci nego pravi Europljani.
A da bismo u to uvjerili i druge - pokažimo primjerom

Neda Kraljević

(objavljeno 11. 09. 2019.)

**********


alt


IZ DRUGIH MEDIJA:

ŠTO SE TO DOGAĐA S PRIVATNIM SMJEŠTAJEM?

O događanjima u ovogodišnjoj turističkoj sezoni, a vezano za privatni smještaj, portal INDEX razgovarao je s Anamarijom Cicarelli iz Savjetovališta za obiteljski smještaj, koju su mogli Boljani upoznati i poslušati lani i ove godine na edukacijama koje je organizirala Turistička zajednica općine Bol. U cijelosti prenosimo razgovor iz portala INDEX.

*****

"SENZACIONALISTIČKI i pogrešno je tumačiti pad popunjenosti privatnog smještaja kao kraj turizma u Hrvatskoj, ali početak kraja načina poslovanja koji poznajemo je svakako tu", rekla je Anamarija Cicarelli, voditeljica Savjetovališta za obiteljski smještaj Interligo koji ujedno izdaju i certifikat "Apartman Plus".

Index je već pisao o tome da najviše problema s popunjenošću imaju prije svega oni privatni iznajmljivači koji nisu ulagali u svoje apartmane pa su i danas opremljeni namještajem iz prošlog stoljeća, no problem nije samo u izgledu apartmana, iako je to jedan od glavnih razloga, nego su problemi puno veći. O tome je govorila i Cicarelli koja je upozorila na veliki problem s kojim će se privatni apartmani suočiti ako ne promijene način poslovanja.

U sklopu svog posla u direktnom su kontaktu s više desetaka tisuća iznajmljivača godišnje kroz edukacije koje organiziraju, časopis koji izdaju te putem društvenih mreža. Voditeljica je autorica pet stručnih knjiga za vlasnike privatnog smještaja, izdavač specijaliziranog časopisa za male iznajmljivače i godišnje njihova predavanja posjeti nekoliko tisuća ljudi.

"Kraj je ovakvog razvoja turizma"


S obzirom na to da u medijima ovih dana izlaze razne analize poslovanja u privatnom smještaju, a zbog toga ih, navodi Cicarelli, iznajmljivači svakodnevno kontaktiraju, odlučili su kao savjetovalište za obiteljski smještaj dati osvrt na cjelokupnu situaciju u kojoj se nalaze privatni iznajmljivači ove godine.

Navodi kako se zadnjih par godina priča o tome da će doći kraj naglog razvoja turizma koji doživljavamo te da se taj scenarij polako počeo događati.

Iako je, kaže, stanje još uvijek daleko od alarmantnog, činjenica je da se moramo pripremiti za budućnost, naglašavajući da se to posebno odnosi u kontekstu privatnog smještaja.

"Senzacionalistički i pogrešno je tumačiti pad popunjenosti privatnog smještaja kao kraj turizma u Hrvatskoj, ali početak kraja načina poslovanja koji poznajemo je svakako tu. Za to ima više razloga: povećanje broja kreveta u privatnom smještaju, povećanje broja gostiju ne prati rast povećanja broja smještajnih jedinica, iako je to druga vrsta gostiju, ponovno oživljena tržišta su ipak privukla neke od njih, imamo još uvijek veliki broj smještaja koji ne prati trendove tržišne potražnje, iako sve više mlađe populacije preuzimaju oglašavanje još uvijek veliki broj iznajmljivača radi samostalno, bez da dobro poznaju sve mogućnosti internet oglašavanja, mnogi se oslanjaju na samo 1-2 kanala prodaje", rekla je ona.

Istraživanje pokazalo: U oglašavanje apartmana ulaže tek 1 posto privatnih iznajmljivača


Prije svega je istaknula kako se po medijima, društvenim mrežama i općenito posvuda mogu vidjeti visokokvalitetni apartmani, no upozorava kako nažalost većina privatnog smještaja ipak nije takva te da se još uvijek se većina apartmana nalazi u objektima koji nisu renovirani, opremljeni su dotrajalim namještajem, ne nude nikakve dodatne usluge, dok se u marketing ne ulaže gotovo ništa.

Prema istraživanju koje su proveli prošle godine, 30 posto objekta u privatnom smještaju nema web stranicu, u oglašavanje tek jedan posto ulaže i to iznos do 1000 kuna godišnje, a odnosi se većinom na hrvatske portale, navodi Cicarelli.

"Mali broj iznajmljivača zna koliki su troškovi poslovanja, to se određuje 'odokativno'. Amortizaciju objekta ne računa nitko. Godišnja ulaganja po apartmanu teško prelaze 5.000 kuna. U vrijeme povećanja turista u svijetu općenito, posebno dolaska novih turista koji pripadaju generacijama Y i Z, buđenju novih tržišta i novih niša unutar postojećih tržišta nerealno je očekivati da će se ovakva vrsta apartmana prodavati", kazala je Cicarelli.

Sve je manje gostiju koji dolaze samo na kupanje i sunčanje


Navodi kako je sve manje gostiju koji dolaze samo na kupanje i sunčanje te da oni kojima je to jedini motiv dolaska, traže sve niže cijene.

"Hrvatskoj se uz starenje domaćina koji nisu fleksibilni i ne mogu se prilagoditi novim zahtjevima tržišta dogodila i jedna nova vrsta domaćina, to su oni koji su prisiljeni iznajmljivati bilo što kako bi nadopunili izuzetno niski životni standard. I jedni i drugi bore se na tržištu isključivo spuštanjem cijena. Posljedice takve politike poslovanja ove godine svi osjećamo", naglasila je Cicarelli.

Potrebna daleko veća komunikacija s gostima


Upravo stoga je potrebno potpuno promijeniti način poslovanja, tvrdi Cicarelli, ako privatni iznajmljivači žele biti uspješni. I ona je istaknula ono o čemu Index već tjednima piše, a to je da trenutno na tržištu nemaju problema iznajmljivači koji imaju kvalitetne objekte te čija kvaliteta opravdava cijenu.

No također navodi kako nije dovoljno samo ulaganje u kvalitetu objekta jer da to ne garantira popunjenost, već da je potrebno povećati kvalitetu komunikacije s gostima, marketinga i oglašavanja.

Sve ono što se mnogima ne čini važno ima sve veću ulogu u uspješnom poslovanja, a nabrojala je koje su sve stvari izuzetno važne da bi pridobili gosta. Za početak navodi kako je jako bitno koliko informacija iznajmljivači daju gostima prije njihovog dolaska, jesu li informacije koje se daju gostima dovoljno važne i zanimljive te hoće ih dodatno uvjeriti da su odabrali najbolje mjesto za svoj boravak.

Uz to je važno istaknuti gostima sadržaje atrakcije te im navesti objekte koji su u blizini i koje će gost posjetiti kako bi njegovo odmor bio sadržajniji.

Što sve apartman treba imati da privuče gosta?


Jedna od stvari koja je izuzetno potrebna za uspješno poslovanja privatnih iznajmljivača je ta da su svoje apartmane uredili privlačno i funkcionalno, što podrazumijeva udobne krevete, kvalitetne madrace, ugodnu posteljinu, udobne jastuke, kvalitetne ležaljke na terasi, lijepu okućnicu punu cvijeća, kvalitetan internet, dobar klima-uređaj, po potrebi i više njih. Zatim da se svake godine unapređuje smještaj, bilo zamjenom dotrajalih elementa ili uvođenjem novih poput Netflixa, jacuzzija, besplatnog transfera na kraće relacije, privatnog parking mjesta, svakodnevnog čišćenja, mijenjanja posteljine svaka 2-3 dana, iako bi to i danas trebali prema pravilniku.

Uz sve to, potrebno je i napraviti kvalitetne fotografije privatnog smještaja koje bi potom reklamirali.

"Potrebno je ulagati u oglašavanje na portalima koji nude tu mogućnost, a da su visoko kvalitetni, Google AdWords, plaćeno oglašavanje na društvenim mrežama, oglašavanje na portalima i potrebna je maksimalna kvaliteta oglasa. Uz to je potreban neprestani rad na portalima (praćenje analitike pojedinog portala, korištenje promocija, osiguravanje statusa, korištenje raznih ubrzanja, neprestano praćenje i prilagođavanje cijena, prikupljanje komentara, korištenje channel managera). Odavno je prošlo vrijeme kad je bilo dovoljno samo postaviti oglas i čekati", rekla je Cicarelli.

"Svi koji su nas slušali sad nemaju problema"


Dodaje i kako je za privatne iznajmljivače jako bitno da naprave svoju web stranicu koja ne bi bila prezentacijska, već prodajna te da je važan e-mail marketing (s tim da se treba pripaziti na GDPR).

"Potrebna je komunikacija u cilju detektiranja potreba i očekivanja gostiju te suradnja s lokalnim turističkim agencijama. Ukratko, iznad svega je potrebna kvaliteta u svakom segmentu. Nažalost svi koji ne posluju na ovaj način već osjećaju posljedice, a u budućnosti će to biti znatno jače izraženo. Došlo je vrijeme kada će opstati samo najbolji, oni koji su interaktivni, fleksibilni, poduzetni i žele ulagati u kvalitetu. Nije to ništa novo, sve ovo je jedan prirodni i očekivani ciklus poslovanja na koji smo dugo upozoravali i pripremali ih kroz radionice i edukacije", istaknula je Cicarelli.

Na kraju je rekla kako im je drago da su oni iznajmljivači koji su slušali savjete i primjenjivali, danas među onima koji imaju uspješnu turističku godinu. (m.p.š./index)

(objavljeno 20. 07. 2019.)

**********


alt


AKTUALNOSTI U TURIZMU

Proradio je konačno e-visitor, i ugodno nas iznenadio s podacima o ostvarenim noćenjima u prvih šest mjeseci. Naime, uvidjeli smo da smo bili u velikoj zabludi kad smo mislili da nam je drastično smanjeno noćenje u odnosu na prošlu godinu. Broj dolazaka je čak veći, znači da zainteresiranost za našu destinaciju nije opala, a ja osobno sam i lani pisala da će gostiju u Bolu uvijek biti - tko to ne želi doći vidjeti Bol (čitaj: plažu Zlatni rat) ali će ostajati sve kraće. Nismo se potrudili da ih zadržimo kreativnim sadržajima, a kao da se trudimo da ih rastjeramo visokim cijenama - i to vanpansionske potrošnje! Nije im u Bolu preskupo noćenje, ali sve drugo, što oni trebaju, postaje pomalo bezobrazno skupo: od sladoleda do bifteka.
Kako su to naši apartmani prazni, kad gostiju ima kao i lani? Ne pitate se koliko je od lani nabujao broj novih smještajnih jedinica - sve se to lako može provjeriti. Mi postavljamo smeđe ploče, čak smo ih ozvučili, a što više označenih objekata nije u upotrebi, što ima veze. Bojim se da i meni ne osvane smeđa ploča na portunu, jer je i moja kuća spomenik kulture. Ako i dođe, ja ću rado otvoriti vrata, a ne kao na jedinstvenoj građevini "kuće u kući“ staviti rešetke i lokot pa neka vire unutra ka u Alcatrazu. Ni muzej u samostanu godinama nije dostupan, pa se gosti vrte kao marionete po šematoriju tražeći ga … Da ne spominjem Dom na Vidovoj gori … Propagiramo biciklizam, a na najatraktivnijoj točki otoka - stanje apokalipse.
Bilo je ono kako je bilo, ali možda je bolje i ikako nego nikako. Izgubili smo i banku, ali pokriveni smo bankomatima, što nije rješenje za svakog turistu ... Imamo mi i još jedan neaktivan etnološki muzej kupljen novcem iz općinskog proračuna, u kojem umjesto turista borave bivši vlasnici. Zašto ta hvalevrijedna ideja nije još uvijek na putu realizacije? A od praktičnih stvari za naše goste još je jedan veliki nedostatak: izgubili smo i ribarnicu! Koliko je godina trebalo da je osmisle i konačno uredno smjeste, da bi ekspresno prestala s radom zbog samo nekima znanih razloga. I da zaključim: na veliko se piše o nedostatku hotela, a i ovi postojeći su u predsezoni bili poluprazni, a neki čak i zatvoreni. Pa otkud ideja da bi baš novi hotel Borak, megalomanski osmišljen, sve to promijenio? Istina, nekad su hoteli bili vrlo važan faktor u sveukupnom turističkom prometu u mjestu, ali današnji all inclusive varijanta imaju vrlo mali utjecaj na sveopći život u turističkom smislu, jer oni čuvaju svoje hotele - tamo imaju sve, pa se slobodno može reći da bolska riva ne osjeća bilo tih turista.
Eto, u ovom kratkom osvrtu na našu svakodnevnicu, s uvjerenjem da je sve tako. a jeste, zapitajmo se kako i što moramo mijenjati na zadovoljstvo naših dragih gostiju. I još veće zadovoljstvo nas samih. A za odgovorne imam i jedan prijedlog: uz one tabele na kojima piše "Dobrodošli u Bol" dopišu VRATITE SE OPET- UGODNO ĆETE SE IZNENADITI , te da se pobrinu da ta iznenađenja budu konkretna, a bit će – ako se barem dio gore navedenih stvari poguraju.

Neda Kraljević

(objavljeno 10. 07. 2019.)

**********


alt


TURISTIČKI DJELATNICI

Svjedočimo ovih dana brojnim kritikama od strane naših gostiju na ponašanja pojedinaca, nered u prometu i mnogo čemu što nam ne služi na čast, a krivicu snosimo svi zajedno. Istina, oni koji primaju plaće iz proračuna da sve bude bolje malo su više odgovorni, ali oni istupaju u javnost kad treba ponijeti lovorike, a kritike prebacuju nekom drugom.
Vaš je portal primjerice proteklih godina svakih nekoliko dana objavljivao statistiku noćenja koja je bila u uzlaznoj putanji po eVisitoru, a ove godine, kad je pad broja gostiju znatan - ni riječi!!! A i za to je netko kriv - posipanjem pepela po glavi neće promijeniti činjenično stanje. No, nisam htjela o tome. Htjela sam javno iznijeti moje zapažanje koje pokazuje da ima i pozitivnih primjera u odgovornosti pojedinaca prema našim gostima. U nedjelju sam putovala u Split - podne, Jadrolinijin katamaran“Jelena“, a putnika kao u priči. Među njima dvadesetak majki s kolicima i malim bebama, a sunce nesmiljeno prži. Djelatnik Tomislav Dešković je, nakon što je privezao katamaran, zaustavio bujicu putnika na ulazu i pomogao svakoj majci da unese bebu u brod, i tek kad je svima pomogao vratio se prodavati karte onima koji su ga čekali. Istini za volju i djelatnici s katamarana su koliko-toliko pružali ruku pomoći, ali njima je to valjda i obveza. Eto, netko će o nama pohvalno pričati kad dođe kući, a tome je zasigurno zaslužan i Tomislav. Svaka čast!


Neda Kraljević

(objavljeno 25. 06. 2019.)

**********


alt

Zagradac Mali: vinogradi Plavca malog


alt

Adrenalinski park iznad plaže Zlatni rat


KAKVA NAM STRATEGIJA RAZVOJA TREBA?

“Rizvanuša je naselje u Hrvatskoj, u Ličko-senjskoj županiji.” –Prema popisu stanovništva iz 2011. stoji da ima 29 stanovnika.
To je sve što se na Wikipediji može naći o tom malenom selu, smještenom nedaleko od Gospića. Ipak, nije me to spriječilo da prije par mjeseci organiziram izlet i rezerviram smještaj u vjerojatno jedinoj privatnoj kući koja se tamo iznajmljuje. Rizvanuša je strateški odabrana zbog lokaliteta koji se nalaze u neposrednoj blizini:
Rizvan city adrenalinski park (2 min vožnje autom) – osvojeno drugo mjesto u svojoj kategoriji na danima turizma održanim u Bolu.
Linden tree retreat and ranch (30 min vožnje autom) – Turistički cvijet – kvaliteta za Hrvatsku nagrada za najbolji eko smještaj.
NP Sjeverni Velebit – 40 min vožnje autom.
Etno selo Smiljan (15 min vožnje autom) – rodna kuća i muzej Nikole Tesle.

Linden tree ranch

Poanta puta i produženog vikenda nije bila Rizvanuša nego sve ljepote koje nudi Lika, regija koja u zadnje vrijeme uzima veliki turistički zalet i bilježi konstantan rast. Lika se pozicionira na tržištu kao destinacija za aktivan odmor sa vrhunskom gastro ponudom i prekrasnim prirodnim ljepotama.

Svibanj je pokazao kakva smo destinacija

Peti mjesec ove godine je bio iznimno vlažan sa puno padalina. Podaci sa DHMZ-a jasno pokazuju o velikom nesrazmjeru u padalinama u odnosu na prijašnje mjesece (https://meteo.hr/klima.php?section=klima_podaci¶m=k2_1). Kiša je najveći problem izrazito kupališne destinacije kao što je Bol. Gosti su masovno otkazivali rezervacije, a oni koji su došli, odlazili bi nakon par dana i tako skratili svoj odmor u Bolu. Onaj tko je zadržao gosta u tom periodu – uistinu zaslužuje nagradu na Danima turizma.

Izuzev brojnih plaža i velikog broja sunčanih dana, malo je toga što Bol može ponuditi svojim gostima. Problem je u pozicioniranju i definiranju konačnog turističkog proizvoda – Bola na Braču, umjesto da kao i Lika, radimo na stvaranju brenda otoka Brača.


Strategija razvoja otoka

Udruživanje ljudi događa se cijelu našu povijest. Iz početka zbog zaštite od predatora, pa zbog ratova, a u novije vrijeme zbog slobodne trgovine i širenja tržišta. Smatram da je zajednički put svih bračkih općina i turističkih zajednica jedini ispravan način podizanja kvalitete turističke ponude. Nitko me ne može uvjeriti da je put turističkog razvoja Bola suprotan od puta razvoja Pučišća, Milne ili Supetra. Zašto onda ne nastupati zajedno na turističkim sajmovima, kongresima i događanjima? Potrebno je jasno definirati ciljeve i dugoročne planove razvoja otoka. Jedan od tih ciljeva je svakako i projekt gastro destinacije.

Gastro centar otoka

Prva stvar koju pomislim kada razmišljam o gastro turizmu je Istra. Ta naša turistički najrazvijenija regija već godinama uspješno kopira Toskanu i miksa vrhunski smještaj sa neponovljivom gastro ponudom čija je baza – Istarska malvazija. Istra je od Malvazije napravila možda i našu najvažniju bijelu sortu i upravo na vinu gradi svoj turistički brend.
S druge strane, Dalmacija ima fantastične pozicije na kojima raste Plavac mali – najvažnija crna sorta u Hrvatskoj i treća po količini. U zadnje vrijeme Pelješac gradi turističku priču vezanu za Dingač i Postup, dvije svoje najbolje lokacije. Ta područja, zajedno sa južnim padinama otoka Hvara i našom Murvicom čine top pozicije sorte Plavac mali i idealna su baza za izgradnju prepoznatljive gastro priče.
Strategija turističkog razvoja Općine Bol kao temeljne čimbenike razvoja navodi povećanje vinogradarskih površina i proizvodnju kvalitetnog vina. Općine Bol i Nerežišća moraju donijeti plan razvoja zona oko Murvice i subvencionirati izgradnju malih butique vinarija i OPG-ova.

Pozicija Zagradac Mali gdje su mjesto za svoj vinograd našli i Denis Barhanović, Smiljenko Pavišić i Nikša Baković, svi redom nagrađivani bolski vinari.

Stara cesta za Murvicu, Murvica pa sve do uvale Farska mora postati cesta Plavca malog na kojoj će se nalaziti 5-6 malih vinarija. Svaka sa svojom pričom, okusom i mirisom. Veliku ulogu u tome mora odraditi i Bol poljoprivredna zadruga, koja mora okupiti male vinare te poticati proizvodnju i brendiranje manjih serija visoko kvalitetnog vina. Na Decanterovim svjetskim nagradama 2019. Hrvatska vina osvojila su 7 zlatnih i 54 srebrne medalje (srebro je osvojio i Denis Barhanović). Hvarski vinar Tonči Marijan osvojio je prvo zlato za Plavac mali u povijesti, a ovako opisuje svoju proizvodnju: “Moje količine nisu velike, to su sve serije do 1.000 boca. Jer, tvrdi, “do te količine mogu se nadzirati grožđe i vinograd da bi se dobilo vino kakvo hoće”.

Sjeverna strana otoka mora graditi priču oko maslina i ulja, Pučišća i Selca oko kamena, dok se u unutrašnjosti otoka (Nerežišća, Pražnica, Dračevica) moraju dogoditi 3-4 male obiteljske mljekare sa prepoznatljivim brendom Bračkog ovčjeg sira.

Predlažem uvođenje pilot projekta “Večer bolskih vina i punog mjeseca” kada bi svi naši ugostitelji u centru služili isključivo bolska vina, za desert isključivo rožadu i hrapaćušu i to bez glazbe u objektima te uz pjesmu 3-4 klape koje bi išle od kafića do kafića i tako animirali posjetitelje.

Gažul – destinacija za uzbuđenja

Prije dvije godine iznad plaže Zlatni rat (u sklopu R3 turističke zone) izgrađen je adrenalinski park. Probao sam to u Rizvan city i mogu potvrditi da je vrhunska zezancija. Park iznad Zlatnog rata nikada nije zaživio, možda i zbog neprirodne pozicije usred čistine parkinga i bez potrebnog hlada.

Adrenalinski park Zlatni rat

Taj adrenalinski park trebao je biti izgrađen u – Gažulu! To zapušteno selo kao magnet privlači avanturiste na quadovima, unajmljenim skuterima i biciklima ili kao vođene ture vojnim vozilima. Svakim danom kroz Gažul prođe najmanje 50-ak posjetitelja koji osim prirodnog hlada, fete pršuta i sira i malo vina tamo ne nalazi baš nikakvu dodatnu uslugu. Predlažem izgradnju zabavnog adrenalinskog parka sa stazom za quadove (lokalitet trolokve), paintball terenom, živi stolni nogomet, streljaštvo, zip line, jahanje konja i slične aktivnosti koje se mogu ponuditi na takvom prostoru a koje poštuju sve ljepote netaknutnog prostora u kojem se nalaze.

Na ovim jednostavnim i sasvim logičnim primjerima, proizašlim iz zahtjeva samog gosta jasno se vidi put kojim bi Bol i otok Brač trebali težiti. To je put održivog razvoja otoka sa autohtonom gastro ponudom i prepoznatljivim identitetom. O tome najbolje govori zlatni vinar, Tonči Marijan.

“…najmanje problema imam s prodajom najskupljih proizvoda. Pronašao sam određenu klijentelu koja me razumije i ta vina neću prodati nikome tko ih ne razumije. Kad me pitaju može li se opstati u ovom poslu s ovolikim količinama, odgovaram – da.”

Tonči Buljan, nezavisni vijećnik
Lista malog mista

(objavljeno 22. 06. 2019.)

**********


alt


UČINIMO NEŠTO ZA NJIHOV SPAS!

Jedan od bolskih trovača mačaka u mom susjedstvu je očito izgubio kontrolu jer je do sada otrovao desetak mačaka, što se zna. Prvu sam našla na sam Božić! Radi se o otrovu koji djeluje brzo, ali mačka ugiba dugo i u teškim mukama.
Policija radi svoj posao, ali bismo mi svi trebali pomoći sa bilo kakvom informacijom, da se tom primitivizmu i divljaštvu stane na kraj jednom zauvijek. Trovanje je teško krivično djelo, ali nažalost, još ima ljudi koji okreću glavu i ne žele se dirati ili zamjeriti. Ne radi se više o ugaženoj blitvi ili iskopanoj jamici, nego o uživanju u ubijanju i mučenju nedužnih životinja.
Vrtal, koji on navodno čuva od mačaka, je kontaminiran od raznih insekticida bilo protiv mrava, puževa, crva u zemlji, razne gube, paučine na blitvi itd. Tome se onda doda malo NPK gnojiva, pa malo uree za bolji rast, e pa onda onima koji konzumiraju to "domaće" povrće, neka je u slast.
Apeliram i na naše općinske dužnosnike i sve turističke djelatnike da pokušaju učiniti nešto. Kakvu poruku šaljemo u svijet kad znamo koliko se u civiliziranim zemljama drži do kućnih ljubimaca, a oni u Bolu definitivno nisu sigurni.

Vini Cvitanić

(objavljeno 28. 03. 2019.)

**********


alt

Kapelica Sv. Liberata u betonskom "zagrljaju"


EKSPRESIONIZAM U BOLU

Jeste li skoro prolazili pored crkvice Sv. Liberata? Sada ovako ogoljena prikazuje svu ljepotu dalmatinske gradnje i pripadnost pitomom primorskom ambijentu. Sada posebno od kada je okružena bezličnom megalomanskom kućerinom neprepoznatljiva identifikacijskog stila. Izgleda da oni koji kroje planove daju sve od sebe kako bi buduće gradnje što više odudarale od ambijentalnog stila iz prošlog vremena. Neobazrivo i bez milosti mijenjaju identitet mjesta, i ne samo to - oni uz podršku vlasti prekomjernom izgradnjom diktiraju ekonomsku i socijalnu egzistenciju domicilnog stanovništva.
Čudimo se što nam gosti ostaju sve kraće, a ne mislimo da tome pridonosimo sami - bojim se da će se uskoro dolaziti samo slikat i okupat na Zlatni rat za što im je dovoljan tek jedan dan. Kroz takav se turizam furaju i legalne i nelegalne aktivnosti - nitko se ne pita koliki se dio prihoda regenerira, a koliko ne evidentira? Kažu da gore spomenuta kuća ima urednu dozvolu - a kako je to moguće kad je od glavne prometnice udaljena tek nešto više od dva metra, a Zakonom o gradnji su propisana četiri? Žalosno je što se u Bolu tek povremeno čuje javna osuda diktature "napretka" na ovaj način. Nije li nam dosta limenih kanti, staklenika od tri kata, bezličnih kocki sa sivim krovovima itd...
Pitam se jeli ovo vrhunac egzibicionističkog graditeljstva u Bolu ili ima još mogućnosti? A zaključak ovog slučaja je da je sv. Liberat još i dobro prošao - jer je mogao biti i teleportiran, što bi isto prošlo uz tek malo čuđenja mještana.


Neda Kraljević

(objavljeno 01. 03. 2019.)


**********


alt

Posjetitelji na Vidovoj Gori trebaju gledati samo naprijed, prema Hvaru ...


DRUGI O NAMA: PRIMJEDBE BICIKLISTA

Biciklistički turizam je u usponu zadnjih godina i dosta je napravljeno sa obilježavanjem biciklističkih ruta po Braču.
Mislim da bi bilo vrijeme da se asfaltira ili barem popravi cesta od Murvica do Farske kao i uspon kod Farske.
Vidikovac na Vidovoj Gori je jako lijep sa novim klupicama i stolom. Mislim da bi bilo potrebno postaviti još stolova i klupica.
Stari napušteni restoran izgleda strašno. Nekadašnja lijepa terasa, sada je smetlište starog namještaja – sramota!
Ne razumijem da nitko nema interesa prodati flašu vode ili neki sok stotinama turista što svaki dan dolaze na vrh Brača?
Vidikovac, cijeli vrh i parkiralište nemaju niti jednu kantu za smeće!?
Vlasnici raznih zemljišta između Vidove Gore i aerodroma bi mogli biti malo susretljiviji prema biciklistima i šetačima. Razumijem da su ograde potrebne zbog životinja, ali neljubazni i agresivni natpisi su totalno nepotrebni. Biciklisti i šetači ne rade nikakvu štetu prolazeći po stazama kroz njihova imanja i svi mi uredno zatvaramo prolaze u ogradi iza sebe.

Lijep pozdrav,



Sven Ullrich

(objavljeno 03. 07. 2018.)

************


alt


MOŽE LI BOL PLATITI ZAŠTITARA NA (NUDISTIČKIM) PLAŽAMA?

Bilo bi mi zaista draže da ne osjećam potrebu za pisanjem ovog pisma.
Hrvatica sam koja gotovo dvije dekade zivi u inozemstvu.
Puno putujem, volim upoznavati različite kulture i učiti od njih, volim otvoren um, liberalnost ali isto tako poštujem tradiciju i kulturne običaje.
Iako sam gore “sa kontinenta”, osjećam se jako povezana sa Jadranskim morem, a posebno sa otocima i otočanima, svake se godine iznova zaljubljujem u mirise, zvukove, boje…
I predivno mi je cuti lokalna narječja, popričati se i našaliti se sa ‘domaćima’ i osjetiti se - ‘doma’.
Jer nema veze koliko jezika pričate, čarobno je pričati svoj jezik i slušati odzvuk tog našeg divnog jezika na različitim narječjima!

I baš radi toga što ne samo da volim nego obožavam naše ljude i ovaj prostor – odlučila sam napisati ovo pismo.
Naturista sam skoro 20 god, i zapravo mi je od svih mjesta na svijetu u Hrvatskoj uvijek bilo najljepše na našim FKK plažama.
I bila sam oduševljena kada sam prvi puta ove godine došla u Bol, jer FKK plaža ovdje ima dosta i nisu daleko od centra.
Međutim moje oduševljenje je ubrzo splasnulo zbog muškaraca koji su ili otvoreno buljakali, ili mi se uvaljivali na tim istim plažama (izgleda da je pozivnica gola žena koja je sama), ili me slikali, pa čak i očekivali da im poziram, ili otvoreno ispred mene masturbirali.
Najgore mi je od svega bilo što su to sve bili naši ljudi, ne stranci.
Prije pisanja ovog pisma popričala sam sa mještanima Bola, starima, mladima, ženam a i muškarcima.
Željela sam čuti njihovo mišljenje i rješenje ovog problema.
Osim sleganja ramenima, hihotanja, ‘sama si gola to tražila’, ‘tako je to u nas’, ‘naši muskarci su primitivci’, ‘ja se nikako ne bih mogla skinit gola kao žena iz Bola’, ‘Balkanci ostaju Balkanci’, nitko nije predložio neko rješenje osim što su me uputili na općinu da se tamo ‘žalim’.
Ima li ikakve šanse da općina Bola izdvoji šolde za sigurnost i udobnost ljudina (nudističkim) plažama?
Mislim da malo fali – samo više boljih natpisa sapisanim pravilima na nudističkim plažama i možda samo i dva zaštitara - da Bol ostane ponos hrvatskog turizma?


Z.H. (podaci poznati redakciji)

(objavljeno 14. 06. 2018.)


***************


alt


alt


CIVILIZACIJSKO (NE)DOSTIGNUĆE

U susret usvojenoj odluci o prikupljanju i zbrinjavanju kućnog otpada te razvrstavanju istog šaljem ove fotografije kao upozorenje o razini svijesti stanovnika našeg malog mista koji ovakvim primjerima dokazuju ne samo da nisu spremni na razvrstavanje otpada nego nisu sposobni ni obične vreće smeća ubaciti u kantu ili ne daj Bože odnijeti do prvog kontejnera. Ovo isto može biti pokazatelj i upozorenje za možebitni problem odlaganja smeća gostiju iz okolnih apartmana ljeti, što je već nažalost ustaljena praksa i nameće se kao jedan od većih komunalnih problema u Bolu. Šaljem vam ove fotografije da ih javno objavite i onima koji prepoznaju svoje ne-djelo neka im je na sramotu, a svim drugima neka bude upozorenje i primjer jednog civilizacijskog NE-dostignuća.


K. MARINKOVIĆ

(objavljeno 01. 02. 2018.)

***************


alt


MOŽE LI SE ZATVORITI „STARO“ GROBLJE?

Pročitao sam članak o bolskom groblju, i ostao preneražen. Naime, doslovce ste napisali, citiram "u planu je da se konzervira sadašnje groblje, i onemogući ukopi čak i u privatnim grobovima".
Postoji nekoliko nivoa problema koji ste načeli, i citirali, pretpostavljam, neka razmišljanja iz Općine Bol.
Prvi je civilizacijski. U Dalmaciji je dirano, koliko mi je poznato, od 1945.g. do danas, samo u groblje na Sustjepanu, u Splitu, i ono je preseljeno na Lovrinac. Židovsko groblje, na Prvoj vidilici, na Marjanu, je ostalo nedirnuto, iako se ukopi ne vrše od 2. svjetskog rata.
Drugi nivo je privatna svojina. Postoji kategorija vlasništva, grobnog mjesta i grobnice. Unutar okvira tog vlasništva, dokle ono traje, ne smije se nikom zabraniti ukopavanje svoje obitelji u taj grob. To pravo ide , kao i svako kad je u pitanju vlasništvo, tako daleko da zakon dopušta ukop u taj grob i drugim osobama čiji ukop dopusti vlasnik grobnog mjesta, pojedinac, ili familija.
Treći nivo je konfuznost onog koji je i "osmislio" citiranu ideju. Naime, ako je i postojala takva "službena ideja", onda se, kulturološki i vlasnički, trebalo pobrinuti za opciju preseljenja onih posmrtnih ostataka grobova u koje familija ima namjeru ukopavati i dalje, te u tom smislu s tom familijom sačiniti dogovor, o tehničkom, pravnom i financijskom dijelu međusobnih obveza.
Tu dolazimo do krucijalnog pitanja, da li je ovo sve samo probni balon, rajcanje stanovnika Bola, s ciljem da se "požure" kupiti grob ili grobnicu na novom groblju? Zar nije svojedobna anketa, s istaknutom okvirnom cijenom, bila jasan i nedvojbeni indikator što mještani Bola misle o tome?
Da ne duljim, smatram da je "plan" promašen, u prvom redu što takve odluke ne mogu donositi uski krugovi ljudi, bez izjašnjavanja građana Bola, kao prvih koji bi se trebali pitati, pravnika, konzervatora i čuvara baštine i prirode.
Hvala na uvrštenju.

(objavljeno 15. 01. 2018.)

*********


alt


alt

Kineske plaže danas, hoće li ovako biti i na Zlatnom ratu za 30 godina?


alt

Plaža Zlatni rat u špici sezone (2016. godina)


KAKO KONTROLIRATI PRENAPUČENOST?

Za razvoj i održivost kvalitete turizma u Bolu, od velike važnost je tko će biti koncesionar idućih 15 godina na plaži Zlatni rat. Već sada u Bolu tijekom sezone dnevno bude i do 10 tisuća ljudi, a većina njih bi na plažu Zlatni rat. Prema navodima iz Strategije razvoja turizma, trebalo biti na Zlatnom ratu biti mjesta za 2.850 kupača (10 kvadratnih metara po kupaču). Koncesionaru je u interesu da ih dođe što više, a Županija ne dozvoljava ograđivanje plaže.
Pretrpane plaže ležaljkama i ljudima ne mogu biti mamac za turiste i preporuka da dođu u Bol i iduće godine.
Kako izgledaju plaže u Kini, vidi se na slikama koje nam je poslao Davor Miškić uz pitanje: hoće li ovako za 30 godina biti i na Zlatnom ratu?

(objavljeno 08. 03. 17.)

***************


alt


NOVO GROBLJE: KADA ĆE KRENUTI - UBRZANO?

Mnogi rado čitaju portal boljani.info. I ja sam jedna od njih. Puno je lijepih naslova i tekstova. Možemo biti ponosni na naše malo mjesto za koje se čulo na daleko. Dosta je učinjeno u Bolu, ali može i više. Svaka čast uredniku gosp. Egekheru koji nas uvijek izvješćuje o nekim lijepim ili manje lijepim stvarima.
S nestrpljenjem čekam naslov „Započinje izgradnja groblja u Bolu!“ Znam da se radi na tome i da se mora vlasnicima uplatiti prva rata (a za to nije bilo novaca). Ima li sada? Žalosno je što se ima za manje važne stvari, a groblje je uvijek na zadnjem mjestu.
Nitko od nas nije nedodirljiv i neće živjeti vječno. To je jedino mjesto koje ćemo jednog dana svi trebati. Nadam se da ćete uskoro objaviti kako je vlasnicima isplaćena prva rata, i da sve ostalo ide po planu, ali ne usporeno nego ubrzano.

Tanja Eterović

(objavljeno 06. 09. 2016.)