Ja tako mislim

Ovo je novo poglavlje gdje ćemo objavljivati vaša mišljenja, kritike, pohvale i prijedloge.

Naša je adresa: This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it ili Press servis, Ruđera Boškovića 2, 21420 Bol.

Tekst mora biti potpisan punim imenom i prezimenom s brojem telefona ili mobitela radi dodatnih objašnjenja i dogovora.

Tekst može biti objavljen i potpisan s pseudonimom.

Mišljenja i gledišta objavljena u ovoj rubrici (poglavlju) nisu stav redakcije.

Redakcija sebi pridržava pravo kraćenja i opremanja tekstova.

xxxxxxx

Od utorka ujutro se čeka ispred zgrade Općine na Loži kako bi predali zahtjev za korištenje pomorskog dobra. Tijekom četvrtka pojavio se i šator ...

BOLU BOLJE

Lista Bolu bolje je pokupila vrhnje na prošlim izborima. a već prije polovine odrađenog mandata doživjela je javni debakl. Koncesionari potencijalni ne vjeruju izjavi načelnice da još nema uvjete za raspisivanje podkoncesija. Moglo bi se reći iz opravdanih razloga jer su se poveli za općinskim komunalnim poduzećem, ķoje je prvo stalo u red.

Ne znam jeli ovo predstava za javnost ili bitka za egzistenciju, ali njihova upornost pokazuje kakav je loto dobitak koncesije na bolskom pomorskom dobru. A i najbrži prst zahtijeva spretnost, sad to nije podobnost. Za malo koju stvar bi Boljani ovako uporno ustrajali da se tiče općeg dobra za mjesto, ali privatni interes nema ograničenja. Nisu komentirali na novu predloženu projekciju na ulazu u šetnicu, to nije bitno, ni na tamarise koji će skrivati jedini bolski dragulj LOŽU, kad i ako porastu.

Predstava se nastavlja, a vrlo će napet biti kraj, kad bi mogli iskočiti iz sjene neki ZG igrači.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 30. 03. 2023.)

**********

PRIGOVOR

Svako malo se Siniša Soljačić uvrijedi zbog javnog omalovažavanja njegova lika i djela. On javnu kritiku naziva izrugivanjem i ne prihvaća je kao dobronamjernu sugestiju. To što se na svom portalu svako malo pohvali što su opiturali, di su zabili dvi brokve ili pak prominili dvi razbivene ploće, sigurno nije vrijedno prezentacije. I još sebe uspoređuje s galiotima, robovima. Potpuno pogrešno, jer oni su bili sluge, a Vi ste gospodari u čijim su rukama i ključ i kasa. Znači, nedostaje vam ideja i volje.

Svaka čast za uređivanje Rudine, i to sto ste PZ ucjenili na isti način i vratili ribarnicu, a skidam kapu za ploče u Spomen parku, konačno da i tome dođe kraj. Nije zapravo još, ali najglavnije je učinjeno. Sada i sporna ploča koja je izazvala brojne nepotrebne debate može nači svoje počivalište. Osobno mi je žao što se Boljani nisu pohvalno oglasili o tome već opet prebrojavaju tko tamo triba ili ne treba biti. Poklonite se žrtvama, svi su oni to zaslužili, a Vama hvala što ste to sredili, pa makar i sa 80 godina zakašnjenja.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 27. 03. 2023.)

*****

Tekst poslan iz Bola poznatom Hrvatu

GOĆICE, MAĆIĆINE I FJABE UVOZNE BABE

Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum. E koliko li prođe vremena da bi sada ponosno pjevali Dalmatinac sam. Postadosmo krotki imirni bez imalo volje za dišpetom u pravici i istini. A istina kažekako jaje laže, jer svako i nije kokošije da iz njega prhne pile. Iz jaja i zmije ispuzaju. Ružno pače zaboravljamo i prelazimo iz polusvijesti u surovu realnost. Niti s nama počima, niti završava Svijet, a progres gradi onaj koji se ne vraća na početke. On nadograđuje. E sada kada imaš temelje za najači teramoto, tko bi ih otkopavao. Onaj tko nezna. Žali Bože vremena i motike.

Temelj bolskog turizma vide svi iz zraka, s ceste i mora, iz barke i vapora, s tisuće privatnih plakata, jer nije zaštićen brend, on je tek plaža, doduše zaštićeno područje jest. Eeee sada ovo ima dugu povjest, preskačemo.

U Bolu koji ima sigurno bar četiri desetljeća duže turiste nego li to priznasmo, nije važno iako bi moglo biti zvučno i unikatno, kao ona posjeta iz davnine. Ali što bi bilo to važno, neš ti pola stoljeća gore dole, imamo račun iz pansiona. Od računa sve počima. A da vama netko zdimi nešto iz kuće bi li se bunili ili … To je zakon, mani mani. A molim Vas čemu pansion u izoliranom Bolu, ako ne iz potrebe povećanja smještajnih jedinica,jer ima ih. Pa ona, još više Čeha, pa… Sada to ostavljamo pod tamarise onima dobro plaćenim u TZ našeg okruženja. Evo posla za fokus grupu. Opet imamo programe rada izabranih, focus turizam i bum počimamo, a neki i u pola mandata anketama torpedirali vlastiti program.. Čoviče božji koje otkriće. Mi lokalni ćemo sigurno biti objektivniji od tajnog gosta ili anketiranih turista. Mi smo potrošači u mjestu, mi smo putnici po destinacijama o svom trošku. Ha ha ha. Ankete bijahu pokazatelji što gost želi do 2019. pa kovid i sad iz početka.

Ta imate dostupne podatke, provjerite i naprijed sa studijom o studiji studije razvoja turizma, krša, kamena s ramena i litnje noći opjevane. Bolske? Opet počeo netko mudar, a ideju uprskali trgovci. Kako bi smo imali konkretne odgovore evo anketnih pitanja:

1) Tko su prvi turisti u Bolu?

2) Kada su zabilježeni i koliko dugo borave u Bolu?

3) Koji veliki Boljanin sa svojom družinom je protiv turizma.

4) Znamo li što je nematerijalna baština?Materijalnu ne spominjem, jer malo pomalo srušiti ćemo mi olala.

5) Nabroji oskrnavljena područja npr. betonizacija , kale, koguli i …??? Lista podugačka, ali nabrojite.

6) Koliki je utjecaj privatnih iznajmljivača na upravljanje javnim dobrom?

7) Što to može turistička zajednica odrediti u privatnim kućama…nagrada za okućnice, ajoj.

8) Da li su turistički sajmovi bitni kao i poznavanje njemačkog jezika za svu svitu Bola.

9) Razlika između bolskih domaćina i rentijera apartmana?

10) Koliko nam uistinu treba još prenamjena poljoprivrednih zemljišta u turističko područje? Koliko još smještajnih jedinica i sezonskih stanovnika Bola, koji su neregistrirani iznajmljivači?

11) Koliko i kako je kontrolirana izgrađenost van GUP-a

12) Tko je odgovoran za nered bespravnih uradaka.

13) Koliko je općina prijavila prekšitelja zakona.

14) Koje godine smo istjerali Boljanina sa Zlatnog rata i strogo odredili da tamo nema…

15) Jesmo li time pomogli Bolu i dobili Villu Giardino.

16) Koje svjetske face su bili gosti još većeg Vinka Gratellia

17) Koliko nas zna da je upravo Vinko začetnik Bolskih litnih noći i koliko je izmjenjena njegova briljantna ideja “Do podmoskovskijah večera”.

18) Moraju li štandovi imati registar kase i kolika je koncesija.

19) Koliko je prihvatljivo imati bolski sajam tako često? Svako misto svoju fijeru ima! Mi Vlaji to zovemo Dernek.

20) Koje godine je upala državna inspekcija i njen nalaz?

21) Isčitava li se kako je … trgovačka manifestacija.

22) Koliko imamo kao turističko mjesto stvarnih manifestacija za strance, njihov jezik, naš običaj, njihova potreba shvatiti ga i eventualno proširiti naš bruiet kao recimo talijani svoje pice?

23) Što je turistička propaganda i njeni efekti u stvarnosti?

24) Mislite li da zaista trebamo turističku luku na Račiću?

25) Puše li lebić, jugo, bura po levantu i gdje su tada katamarani iako imamo Veli most? Neš ti imali smo i Velog Jožu.

26) Kako napreduje projekt ribarnice ispod tržnice i je li samo za patuljke ili će se rušiti stabla, dubati ispod rive pa nek more orgija. Riba mora plivati u moru.

27) Kako je vidjeti deterđent u moru kad se čistunci ulove kemije

28) Luka, prekrcaj, ukrcaj, vezivanje, bicikle i skakači, kojim lokalnim uredovnim papirima su nagrađeni pri uplovljavanju i koliko lučkih redara ima Bol npr, kontrola tankova, smeća,

staklarije i kramarije, … Majko moja stvarno su ankete, gadne eto, nikad kraja. Nekima su recimo plodonosne. Nije da sam zaboravila, ali pitanja kao u priči. Ostavimo to fokus grupaciji bikonkavnoj, jer što bi tamo konveksan radio. Gdje su oni iz kulturno intelektualne baze koji

su po vokaciji dužni napraviti nešto društveno korisno. Spavaju ili šuškaju.

ACCIPE VITAM OFFERS oli ti danas cvijet sutra uvela ruža.

SNJEGULJICA je opsjednuta ljepotom parkova i zelenih oaza u mjestu, a njoj se učinilo da polako nestaju. Patuljci iza leđa šuruju, a ogledalce zna, nesmi kazat.

Mercedes MARINKOVIĆ

(objavljeno 24. 03. 2023.)

*****

ANKETA

Fala dragom Bogu da nas poslije sto godina neuspješnog bavljenja turizmom netko kompetentan pokušava usmjeriti. Dugogodišnje njihovo iskustvo garancija su da će nas usmijeriti u pravom pravcu.

Već je puno i to što ovim činom priznaju da nemaju viziju onog što misle da nam fali. Načelnica Marčić je u jednom predizbornom nastupu naglasila da su sva povjerenstva koncipirana tako da idu nekome u prilog i da su to sve udruženi pothvati. Pretpostavljam da i ovaj plan ima za cilj - ispunjenje nečijih želja. Njihov vijećnik Tonči Buljan imao je doista zanimljiv prijedlog prezentacije Brača kao jedne destinacije koji je mogao poslužiti kao temelj novog i starog i biti zanimljiv svim generacijama. Ali opet ispada da su zanimljiviji uljezi koji nam mogu tek reći ono što već sami znamo odnosno prodati nam pamet.

UREĐENJE JAVNIH POVRŠINA

Pohvalno je sto se uređuju javne površine iako to nije razlog glorificiranju komunalnog poduzeća već obaveza. Pa ako se džungla na Račiću raščistila, bio bi red da se raščisti i prašuma iznad Poljane. Ne treba čistiti samo oko kuća dužnosnika, znamo koga, kao što je jedan bivši načelnik osvijetlio svoju ulicu kao da je centar Pariza. Sasvim bespotrebno. Izabrani ste od naroda za izgradnju svega zajedničkog a vi to brkate sa samopromocijom. Pogledajte plan uređenja i postupajte po njemu, jer brojne su potrebe, a sezona je pŕed vratima. Za novac nema problema, račun je pun, a ako se isprazni dopunit će se iz europskih fondova.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 20. 03. 2023.)

*****

R E A G I R A NJ E

Prvi put nakon jako dugo vremena, provodi se dubinska analiza svega vezanog uz razvoj turizma u Bolu. Prvi put su u proces analize zaista uključni svi bitni dionici bolskog turizma, ali i opća javnost, odnosno lokalna zajednica. Prvi put nakon jako dugo vremena, pitamo Vas što želite i što ne želite te koja su Vaša mišljenja, ideje i stavovi. Ne da bismo mogli reći da smo vas pitali, što je najčešće slučaj kod ispitivanja javnog mijenja u procesu strateškog planiranja, već da bismo zajedno generirali rješenja koja odgovaraju zajednici koja od turizma i sa turizmom živi. Nije nam u interesa donositi rješenja koja odgovaraju jednoj interesnoj skupini ili pojedincima, iako vlastitih ideja, vjerujte, imamo pregršt one ništa ne znače ako ih turistički dionici ne žele ili ne mogu provoditi.

Pitanja su postavljena u struktuiranoj formi, u skladu sa standardima za provedbu ovakvih analiza i anketnih ispitivanja. Ovakav vid proces nije uvijek kreativan, budući da je limitiran broj načina na koji se može pitati primjerice; “Koliko ste zadovoljni turističkom signalizacijom?”, ali je konkretan i lako mjerljiv te daje egzaktne rezultate. Jasno, ne možemo anketnim ispitivanjem dobiti uvid u širu sliku, zbog čega planiramo organizirati osam fokus grupa u narednih mjesec dana, a na kojima će se detaljnije raspravljati o svakom području važnom za razvoj bolskog turizma. Teme fokus grupa pokrivati će sva ključna područja - od ugostiteljstva, privatnog smještaja o hotelskog smještaja do kulturnih sadržaja i komunalnih usluga. Očekujemo da će u njima sudjelovati svi koji su zainteresirani za unapređenje bolskog turizma, mimo kafanskih ćakula i online komentara.

Stoga, zahvaljujemo svima koji su do sada sudjelovali u anketnim ispitivanjima koje provodimo, a posebno onima koji su iskazali interes za sudjelovanje u fokus grupama. Pozivamo Vas još jednom da ispunite trenutno aktivne ankete na sljedećim poveznicama:

OPĆENITO O TURIZMU: https://forms.gle/iLeBKXkiTDoseF9w9

O BOLSKIM LITNJIM NOĆIMA: //forms.gle/W4zFJCWVCLknJfJ8A

Sve ostale pozivamo da svoj angažman usmjere u konkretnu akciju - sudjelovanje u anketnim ispitivanjima i doprinos fokus grupama.

Ante TRUTANIĆ, direktor TZO Bol

(objavljeno 22. 03. 2023.)

*****

ODOKATIVNO, NAOKO, KAJGANA

Naša jaja, njihova kuhinja. Radimo punom parom za Bol, njegovu divotu i krasotu. Pohvalno, ali … Rukovoditi znači najkraći put do najboljeg uz maksimalnu racionalizaciju do dobrobiti apsolutne. Možeš prevesti i drugačije ukoliko odstupanje nije u ego favor, oli ti hvalite me usta moja vama, koji čitati ne umijete među redcima. Popločavamo škrape pod „Voždovcem“, Bože pa nekom je to prije nas palo napamet da malčice uljepša obalu betonom. Sada mi popravljamo, neš ti škrape, ne može se mjeriti sa hunčanskon pločom. Bjenačice moja lipa. Udaramo betonske zidove, a samo Bog zna kako je naš suhozid nematerijalna kulturna baština, pa sada Rat ljepši, još mu skinuti šumu da ne zaklanja sunce onima na ležaljke i super. Recimo „zaostali“ Luxsembourg bi te odmah u zatvor kao zločince nad svojim ljepotama, ali neš ti njih. Oni i danas troše silne pare na obnovu suhozida. Ponos male prebogate nacije. Imaju i drveni most star stotine godina, najljepši u Europi, a naš kameni baja sorio i nikom ništa. Onda biser svih bisera, jer komunalni redar obilazi hodnike suda. Popravljamo šetnicu, jer ona je ola la aaa. E, a zašto nije popravio onaj čiji su kamioni razorili, onaj koji je dio našeg zapasao. Jasno svima samo ne njima da naši novci nisu Caritas niti se u uređenom društvu može tako postupati. Ukoliko ste im naplatili duboka isprika, jer još u školi smo naučili svaku štetu moramo nadomjestiti. Kome, kad ih nema tko uloviti. Nama ne trebaju komunalni redari. Neka oni i ove godine šibaju po šetnici tako ćemo imati restauracije u zimskom periodu. Sreća da ima građevinskog pijeska za nahraniti plaže naše, neka zakon kaže NE. Samo prirodni, valom odneseni žal možemo vraćati ili pak prirodni materijal s kopna. Zar je prkanj nestao? Tko zna što li je to ekocid, eko proizvod??? Neka je nama zakon van zakona, dadosmo im volju na samovolju pa sada kusajmo.

Posla ko u priči. Eto recimo ustvrdimo kako oni dokoni pišu esejčiće i mi prezaposleni službeno udarimo romane. Karta kanta. Mere se, ima se u pričuvi preko jedanaest miljunčića, nitko nego mi. Bravo ekipa, pijesak curi i šišti. Obrnite areloj.

Dragi mišćani, imati ćemo STAMBENO-trgovački M1 hvala Bogu da nije M onaj malo ispod tra la la la. Bome, misto nema centra ni trga, premjestite ga na parking. Promijenite vizure sela, jer kuće smo na rub kolnika stavili i kad se vrata otvore evo nas baji pod kotačiće. Luđak će biti kriv, jer to je naše, a on neka se vozika kroz poljoprivredno zemljište koje smo urbanizirali planski, iako nije po GUP-u, ali je po onoj plati pa se rugaj.

Nije li nova vlast trebala kopirati Istru. Nama su prirodni resursi temelj. Imamo više prenamjena prostora nego li metropola. Evo još jedne kotrlja se, da ne bi lavina. A to košta, samo nije iz njihove kase, pa sipaj i rasipaj oli veži konja gdje kupac kaže. Prodadosmo se. Sada ćemo betonirat poljske puteve, onda ih raskopavati za vodu, struju za viletine koje niču bespravno ko gljive na oranicama. Nek je plodno, ako nije, zapali i pognoji po katastarskim kotama. Imamo mi i stalaktite, stalagmite, bome, one iz Kopačine odnijeli smo doma. Malo otučeni od mace, neš ti. Da mi u Evropi! Sačuvaj me Bože, a di je to? E sada biserići. Platiš GUP, PUP, izmjene, dopune, ubacivanja, dobacivanja, lučke uprave i samo uprave, ali nikad kraja. Tako ćemo imati sve sadržaje gdje će kupac terena odluči graditi, mi mu se prilagoditi, panoramu zabarikadirati, jer Boljani hoće Centar. Kome to treba četverotračni prilaz, a sada više ni ne može. Sve je to planski. Da gospodo centar, ali pod koju cijenu? Odgovorite koliko je prenamjena prostora napravljeno i gdje će graditi buduće generacije? Dizati čardake na čardake pod maskom luminara. Koliko vam je javnih natječaja ola la. Imati ćemo igraonice, majke ti, a autobusni kolodvor recimo, pumpu daleko od rive, pošten vrtić i …ama o čemu ja. Koncentracija mozgova, a ne svaštare. Pogled u budućnost i GUP siguran kao dubrovački bedemi, zacrtano, potrebito, prioritet i lokaciju kroz vrijeme, a ne babi se tilo, samo u Bolu se obistinilo. Imate li bar viziju što će budućnost o vama pričati. Davne 1976-te u gradu malo većem od Brača, Gradu lavova predivnom Singapuru ostah oduševljena. Panorama raja na zemlji i odlazak u Park ptica. Vodič na engleskom reče:

Ukoliko pušite ili imate upotrebljene maramice stavite ih u džep košulje, jer novu košulju ćete kupiti za pet dolara, a kazna za taj barbarizam je petsto dolara. Pomislih blago vama divni ljudi. Navraćala sam u taj grad mnogo puta. Uvijek jednako oduševljena besprijekornošću i napretkom pod strogom paskom zakona. A mi nakon svih zabrana puni bespravnih uradaka kao jež bodlji. Mene sram, a vas?

Sretno u budućnosti sa hotelom , naše protivljenje bi uzaludno. Neće sada, a mogli bi. Morati ćemo kamionima nasipati da se turisti plaže dokopaju. Bolu nije bila potrebna promjena vlasti, već edukacija ljudi kako su piončići trgovaca koje nije briga za naš Bol. Obećali brda i doline, sada se razotkrivaju polako iz sjene pituranog sata na pročelju crkve. Odzvoniti će. Tražite skup građana. Valjda onaj tko nas zaveo obećanjima mora imati moralnu obavezu objasniti što se radi. Savjest je temelj svake svijesti, a mi ... do besvijesti.

Možda je osviještenost sadnja na operativnoj obali i to tamarisa, jer će sprati kaplje njegove tragove … Koliko mi na potezu od fabrike do Biline kuće imamo prirodne obale. Eli, eli lama azavtani, kliče misto moje bez okusa i boje. Predlažem sadnju cedrova dužinom cijele rive, vazda zeleno i dati će lijepu sliku Potemkonovih sela u zimskom periodu. Ušli ste u povijest, bravo, čestitam. Građevine nisu potezi grafitom kako bi ih mogli gumicom obrisati. Sunčani cvjetovi oblačna vremena.

BENEFICIUM ACCIPERE EST LIBERTATEM VENDERE

SNJEGULJICA je urbanistički ušuljala planere dorade prirodnih bisera pa sada svenarodna nepismenost pleše kolo naokolo. Patuljci napreduju u svakom smislu, oni su sada na redu za vile, vikendice, kućice i kokošinjce. Kolko, kolko da. Ko ko KO! TZ županije uvozni tamaris, a da su obnovili legendarne tri palme.

Mercedes MARINKOVIĆ

(objavljeno 17. 03. 2023.)

*****

ZAHVALA BROJNIM PRIJATELJIMA

Ovim putem zahvaljujem brojnim čitateljima portala boljani.info koji su me zvali poslijednih 45 dana interesirajući se za moje zdravlje i moje pisanje. A zašto me nije bilo, krivo je zdravstvo i razne okolnosti.

Došla sam 4. siječnja u Varaždinske toplice, a 22. siječnja sam morala biti doma. Crna komedija počinje 7. siječnja. Nakon samo 3 dana meni je pozlilo i odveli si me u varaždinsku bolnicu. Dok si mi obavili pretrage ustanovili su da mi se izgubila odjeća. Obukli su mi pelenu i plavi operacijski mantel-plastični, a usput su me obavijestili da imam smrtonosnu bakteriju I da ostajem u bolnici. Iako sam im rekla da zbog operirane kičme ne smijem ležati dugo, stavili su me u zatvoreni krevet gdje sam dobila dekubitus u plastičnom mantelu.

Nakon 7 dana su me otpustili i usput testirali i našli mi covid. Brzo su me otpremili u izolaciju, slijedećih 8 dana. Uz neljubazne sestre jedina pomoć su mi bili Duje I Roko, dva još golobrada medicinska brata.

Jednog je dana nastala panika jer je trebalo seliti u bolnicu za plučne bolesti u šumi. Doveli nas noću po snijegu i vjetru, a umutra kašlju, viću, psuju … Onda sam pomislila: ovo je kraj. Proživila sam još tih 5 dana i vratila se u Toplice gdje su fizioterapeuti bili doista za svaku pohvalu.

Eto ministre Berošu, posjetite tu šumsku vilu i pitajte čemu im služe pregrade ako ne za odvajanje bolesnika te iz čega će piti pacijenti koji nisu donijeli čašu?

Ljudi moji jeli ovo moguće danas u Hrvatskoj?

Ja sam došla kući nakon 45 dana i još nisam normalna, ali sam živa.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 07. 03. 2023.)

*****

TAMO, TAMO DA PUTUJEM

Čudni su putevi kojima kročimo. Mistične veze koje nas povezuju u vremenu koje će se u budućnosti razotkriti. Možemo mi sanjariti, kombinirati, anulirati i negirati, ali strpljivom, isplati se vjerovati. Bol s kraja XIX. stoljeća posjećivali su turisti, noćivali i lijepe prizore iz njega u uspomene pospremali. (Žig na gore postavljenoj fotografiji sve zbori.) Nije ostalo pisanih, plaćenih računa i BUM – ferijalci udarili temelje biseru prekrasne Duge punte. Razglednica sa početka XX. stoljeća prikazuje damu s krinolinom i šeširom, muškarca u odijelu koji je vodi prema kočiji.

Kočijaš čeka na istočnoj strani i tko zna gdje će ih put odvesti. (Razglednica u privatnoj arhivi.) Bol je na istom tom početku prošlog stoljeća imao mudre intelektualce koji mu samo najbolje želješe. Pregovarajući sa Doktorom za dvadeseto stoljeće, gospodinom Vojtjehom Bridom nagovoriše ga da dođe u Bol raditi i možda načelnikom biti. Moš misliti. Vrli bolski sin ukovitljen u vlasti sasuo mu je salve u lice, nama važna jeste: On je Čeh, dovesti će nam još više Čeha i pozobati će nam grožđe, a smokve pojesti. Velika misao, nema što. Ostanimo na ovome iz 1902. – još više Čeha???

Otišao Gospodin Brida u Jelsu koja ga raširenih ruku primi, a Boljani brodovima k njemu odlazili kroz gotovo pola stoljeća. Mnoge je on spasio, mogli smo se mi proslaviti puno prije, ali….

Grupa intelektualaca nastavlja svoj rad za dobrobit Bola. Pokušavaju osnovati Društvo za promicanje varoši i promet stranaca. Razglednice se tiskaju, putevi obilježavaju, table postavljaju, ali bura ih zamela, nestadoše. Dopisuju se sa Boljanima izvan Bola, sade stabla, popločavaju ulice i onda kako to obično biva zatrli smo im tragove. A pametnom dosta.

Mogli smo biti grad ima stoljeće i koje desetljeće, ali Bol uvijek kljuse za trku ima, a vranci u galopu nepoželjna roba. Tek tamo iza rata opet nekolicina nastavlja s radom i dogodilo se. Njihova zasluga, a one koji temelje udariše zbrisasmo, ali …

Odgovorno tvrdim da patuljci pojma nemaju, rudari, pa u mraku kopaju, a kada ugledaju sunce oćorave i eto belaja. Npr. sajam posjeti oko xyz posjetitelja (točna brojka xyz) a naš štand posjetilo nekoliko tisućica više. Od viška glava ne boli, ali što ako je manjak. Neka oni dobro plaćeni time glavu razbijaju, oni su i kroničari svojih istina, a mi se vraćamo našem Bolu i Braču preko Imotskoga kako je evidentno iz razglednice.

Vrijeme je Gospodo da zavolimo Bol, a ne sebe, jer od nas mala korist, a Bol je za vjekove. Stoga čuvajte nekretnine u špag, a ne da katastarski živimo u tuđoj zemlji.

SNJEGULJICA je osnovala i brendirala klaster uzaludnih pokušaja.

Kako od ničeg nešto napravi, rodoslovlje patuljaka - gdje s neba pali tu ostali, grb nepoznat. Opća pomutnja za korijenom maslačka.

Zato prilažem grb Dalmatie, prva, velika i jedina, a tri lava oli ti tigra okrunjena, ostalo potražite, krunu ćete uočiti, prste k sebi, nije vaša.

Mercedes MARINKOVIĆ

(objavljeno 04. 03. 2023.)

********************

RIBARNICA

Eto da se barem u nečemu slažem s gosp. Soljačićem, a to je kritika PZ Bol zbog raskida ugovora. Vjerujem mu da opravdanog razloga nema. Još sam radila kad je sada već bivši načelnik Marinković krenuo u realizaciju te ideje i uz velike prepreka uspio to okončati.

Sad smo imali jednu od bitnijih ponuda za civilizacijski oblìk da bi odjednom vlasnik okončao ugovor. Direktora PZ Bol ne krivim jer on ne živi u Bolu već u Postirima, koja imaju pristojnu ribarnicu. Ali drugi članovi Upravnog vijeća su Boljani, pa se tako olako, bez grižnje savjesti, odriču svoje zajednice i idu u prilog nekom kome je bitan jedino profit. Sve što PZ ima naslijedila je od naših predaka! Logično je da to danas koristi. Nama nije to tako teško, ali ćemo saznati istinu, ali posljedice ćemo osjetiti...

Neda KRALJEVIĆ

(0bjavljeno 27. 02. 2023.)

*****

DOBRO NAM JE TAMAN TOLIKO KOLIKO SMO …

Koliko li smo po svoju, a koliko smo po Božju. On i njegov nauk danas. samo u nevolji bliski su nam. Ili continuo …

Sva čar i magičnost mjesta, nije ništa drugo doli ljudi koji mu dušu daju. A onda jedan slučajni razgovor natjera me da se zapitam koliko duše ima mjesto, kada one koji dušu Bogu prepustiše ukopava na način kako to Bol radi vjekovima. Vjera u Boga i hrvatski jal.

Bilo je žala i biti će ga, bilo je velikana i zaboravili smo ih, bilo je palača i kuća srušili smo ih, prodali, izgradili. Napredak u šezdesetak godina nevjerojatan. Raj za turiste koji neće vjerovati da smo vodu dobili i to ne svi 1962. A Cetina nam puno kasnije pritekla. Sreća da je Bol jedino mjesto na Braču koje je imalo izvore pitke vode. Imalo! Da dragi moji i Željezničar je pio vodu sa Studenca. Pitajte none i nonote je li prije bilo bolje. Dijelim njihovo mišljenje, jer danas smo na relaciji: Iškužoj, ali nimon vrimena ili kakva mi je korist. No nađimo vrijeme, promislimo, odlučimo i reagirajmo. Hitnost Bola jeste novo groblje. Dostojanstveno prebivalište za naše najmilije koji nam život darovaše ili mi njima. Koliko kuća, apartmana imamo, a onda svi u zajednički „Pansion“ božje milosti. Nije to problem, problem je overbooking, sada ćemo odmah razumjeti koji je to krkljanac.

Onda, ako djelo nije za osudu, način jeste. Svi sve znamo i prođe li nas neki teško definiran osjećaj. Pocrvenimo, jer odnos prema mrtvima kazuje naše odnose među živima. Nekima svejedno, a je li njima, ne znamo. Doslovno smo shvatili dok nas smrt ne rastavi. Treba li nam se dogoditi da razumijemo tugu i nemoć nekih među nama. E pa dogoditi će se, naučiti ćemo što je bol kada nas deložiraju, premještaju, omalovažavaju tamo, gdje bi vječni mir trebao kraljevati. Satom života otkucana, nemarom ljudskim, grobljem obitelj porazbacana. Težak način, ali izbor je naš. Ima jedan zapis o prepiskama prije sto i ohoho godina kada su svećenici htjeli upisati groblje kao svoje vlasništvo kako bi natjerali vlast da uoči prenapučenost. Obećali oni njima, izgraditi će novo groblje i eno još mu nije temeljac udaren.

Ajme onom tko u isprazna obećanja vjeruje. Zato pišimo, tražimo, JA sa MI zamijenimo, kako bi došlo ONI jesu, jer moraju.

Predlažem da malo prošetate po bračkim grobljima tako ćete vidjeti svu bolsku uskogrudnost prema voljenima. Povijest je tamo sačuvana u grobnicama, spomenicima, čempresima i mauzolejima. Tamo je sramno i bezbožnički po pločama nadgrobnim gaziti. Svoje voljeti sve ostalo poštivati.

Bračka prelijepa groblja su ispisi ljudi i vremena, uspješnosti i kulture, ljubavi i poštovanja prema onom drugom vječnom životu. Ista ta bračka groblja danas u njedra svoja primaju mnoge Boljane. To se povijest ponovila, pa mnogi što su u Bolu živjeli svoja počivališta imaju od Makarske do Trsta. Ljudi moji, koliko bi Vas, da je groblje do sada isparcelizirano imalo grobnicu ispod parkinga za koji se tek treba oznojiti, crta se. Prioritet je prioritet. Kako kome. Tako sam i ja zacrtala, mauzolej kao Vergilie, pa da vidimo vlast što mi može. Ništa. Pravednost ne podliježe zakonu, to je božanski dar, pa neka on sudi. Mi imamo muzej na otvorenom, slikom i riječju priča storije koje neki novi povodanj može izbrisati. Dogodilo se, ne ponovilo se.

I navijek će more s obalom ratovati … a narod politiku ogovarati šoto voće, u kavani ono muč, moja muč, kralju u džepu roge dati i sam svoje sutra upitnim zvati. Psi laju karavane prolaze.

Neš ti otkrića da su izvršnici tema, a ne izvrsnici. Takvih nema i teško da će ih biti. Ovi što nam ostadoše, ono izvršni shvate kao ego, mei … a prošlost o njima i na našem groblju bezimena. Stablo bez korijena, jesen im burama izbacilo listić do nove vijavice.

Budućnost će i nama lekciju očitati, jer smo mi mnogima zatrli trag u prošlosti. Koliko li divnih ljudi, a ni spomena im nema. Pitam se bi li i mi imali ispis spomeničke vrijednosti kao recimo Selačko ili Pražničko groblje. Supetarsko je svjetski vrijedna baština. Graditi će oni i novo. Ostavština za budućnost onih koji će nad nama u Bolu bez teksta ostati. Dođu Bračani u Bol na sahrane i pronose glas naše sramne nebrige… Sreća imamo svećenike i mrtvarnike pa možemo naći gdje je tko pokopan. Čista savjest najbolji je kušin mirnu snu.

SOL LUCET OMNIBUS

Oli, nitko nas neće obezvrijediti bez našeg dopuštenja.

Snjeguljica je patuljcima dala korpu vrućih maruna, tko li će se opeći, a tko li će se zasladiti … eno vidin neki se oblizijedu.

Mercedes MARINKOVIĆ

(objavljeno 16. 02. 2023.)

**********

ŠUŠURATI - ALI MORAMO ZNATI

Nije kao prije. Imali smo zakone kroz vrijeme, a danas koliko izbora toliko pridjevaka koji imaju umotvorine:

Moglo bi ovako, onako ili bilo kako. Dokaz tome su uništene gradske jezgre, mastodonti periferija, betonirane zelene površine, samovolja na svakom kantunu rezultirala kaosom. Namiri predizborni fuš i eto ti lom i krš.Turizam da, apartmanizacija ne, sve mora biti po mjeri čovjeka.

Jesmo li ljudi. Svi će potvrditi. Ta tko je onda kriv da smo zimi grad duhova? Uleti neka poskočica, sistem sada sam ja Bog. Neš ti Boga koji uzima umjesto da daje, grabi umjesto

da sije, to nije Svevišnji kojem se čovjk zahvaljuje. On sebične karijeriste penje da bi lakše moralno pali. Daleke 1885.-e (prije 138 godina) dobili smo općinski Pravilnik o životu i ponašanju u mjestu. Bilo je pet komunalnih redara i imali smo Higjensku inšpekciju. Da samo znate šta su sve pronalazili.

Sve na svoje mjesto. Tako smo dobili i pravila kojih se pukmorao pridržavati za vrijeme maškara. Evo ih redom:

Članak 52.

Krabulje (maschere) dopuštene su pokladno doba izim uoči i na dan očišćenja Marijina, uz slijedeće propise:

a) Zabranjeno je krabuljama da se približuju crkvama kroz večernje i druge svete službe, kao takodjer da polaze crkve i druga mjesta posvećena.

b) Nije dopušteno krabuljama tako se preoblačiti da stijem vrijegjaju počitanje vjerozakonima ili vjeroispvjedima, oblastima i javnoj ćudorednosti.

c) Zabranjeno je svakoj krabulji nositi oružja kojemudrago vrsti, puškarati i paliti rokete i druge krijesove.

d) Krabulje nesmiju da prouzrokuju tužba ili nereda u ikakvom javnom mjestu. Ako to učine biti će opomenute, da se razigju, a kad bi se protivile, prisiliti će se da bace krinku, te da će biti podvržene kaznama označenijem u Poglavju VI. Ovoga Pravilnika.

e) Isto bi se postupalo protiv onijeh krabulja koje bi sebi dopuštale u razgovorima nepodobnijeh izreka, te namjeraval da vrijegjaju kojimudrago vjerozakon ili vjeroispovjed: kao takodjer počitanje ćudorednosti, stanovnike, i razne zavode dopuštene od Vlade.

f) Nikome nije dopušteno da vrijegja ili zanoveta krabuljama.

Predlažem da pročitate cjelokupan pravilnik na ovom portalu (rubrika Bolska povijest), jer znanje o mjestu podstreh je da ga i očuvamo.

Sada kako mnogi misle da je pravilnik bolski, pa da time imamo jako rano organizirane maškare ne stoji. Ovo je ona naša turbulentna prošlost iznjedrila nešto lijepoga našoj

Dalmaciji. Sve počima s gosp. A. Bajamontijem (obitelj u ženidbenoj vezi s našim Vusiem op.a.). Naime dotični kao i njegov brat, otac, djed, završavaju Padovanski Universitet. To mu daje drugačiji pogled na političku i građansku potrebu Splita koji je autonomaški.

Narodnjaci dobivaju na popularnosti poglavito poslije bitke na Visu 1866. jer Italija gubi od Austrougarske koja se priklanja narodnjacima. Oni se bore za priključenje Dalmacije Hrvatskoj i Slavoniji što odgovara Beču. Već prije intelektualci Splita (Bajamonti, Fillipi,Pulić….) žele napisati Pravilnik i Izbornik za Dalmaciju. Raspravom između stranaka usvojen je i donesen 1864. Punu podršku imaju iz Beča, pa predsjednik Ministarskog Savjeta Austrije Anton von Schmerling šalje pismo namjesniku za Dalmaciju Lazaru pl. Mamuli. U pismu je prijedlog novog općinskog zakona. Prihvaća se. Usvojena su dakle načela oba doma Carevinskog Vijeća. Općine time dobivaju pravo na svojevrsnu autonomiju. Samostalno sada biraju vlastito predstavništvo bez potrebe za političkom sankcijom.

Municipiji, varoške i seoske općine mijenjaju se u tkz. Administrativne ili političke općine. Municipiji su Split, Zadar, Kotor …., a među varoškim općinama pronalazimo samo Supetar. Zakon su izglasali zajednički autonomaši, narodnjaci i liberalni autonomaši. Dakle nakon splitskog Pravilnika, objavljuju ga svi, pa tako i općina Bol. Sada je jasna borba od 1903. Kako bi Bol postano varoš, ali nije uspjelo. Sve o tome u nekom drugom tekstu. Vrijedno spomena je da samo Lastovo, koje i danas ima tradicijski karneval koji je kao takav i zaštićen, ima pravilnik za maškare 184… Lastovo je najduže pod talijanskom upravom. Evo i jedan biser. Bunili se Talijani zašto brod ide svaki dan za Lastovo iz Italije, a guverner Monte Gargana odgovara: Dok je zadnji stanovnik Lastova živ, brod će voziti.

Završimo mi s našima. Bard bolskih karnevala, NAŠ ZAVAIN (R.I.P.) legenda i Čovik, kako nedostaje onaj njegov smijeh i duh, duh onog zdrava humora. Ranih sedamdesetih traži se novac za dovršiti Elaphusu. Problemi, a on piše strofu:

Pedeset posto onih u općinu su govna -

Sup, sud, presuda, on nasmijan piše izvinjenje

I zakon kaže, a ja pišen da pedeset posto onih u općinu nisu

govna… genijalan priznajte.

Čuvali te anđeli nebeski meštre od Poklada i života, ljudino srca velikoga, izvrsniče svega bolskoga.

SI IN IUS VOCAT, ITO

Oli ti ne prihranjuj niti dohranjuj zbog vlastite gladi!

Snjeguljica je u rukama papa Štrumfa. Princ na reviji. Prvi red i Booooože ??? Prebacili smo lopticu na drugu stranu nezavisna škoja. Kupuje se karabit i konzerva. Stiže netema svih tema, oboj namin.

Mercedes MARINKOVIĆ

(objavljeno 11. 02. 2023.)

*****

Marjanske skale (arhiv: mercedes marinković)

PAMTI SE A IMA MU 96 GODIŠĆ

Tih nekoliko godina poslije Prvog svjetskog rata uprkos zabranama imali smo „stidljive“ parade sa ne baš puno karnevalista i tek nekolicinom pučana. Teške godine kulminirale su splitskim, već legendarnim karnevalom. Posebno ističem kako je naš veliki Ivan Rendić autor tadašnjeg princa karnevala, doplovio je Krnje iz Supetra uz pratnju, onako na tronu, kraljevski. Bijaše on već centralna figura karnevala u Mircima godinu prije. Skupa sa tronom vraćen je u Supetar i pohranjen u kući – paloc Viska Rendića. Bolu je važno da i mi imamo onog tko je prisustvovao ovom najmasovnijem dočeku i ispraćaju Karnevala u povijesti maškara Split Dalmacije. Mladić Nikica Karmelić ponosno dopisuje u svoj dnevnik:

Lično vidio dolazak. Cukuni s mužikom u Supetar 1927.

Kompletan opis odlaska i odvoženja Krnje na Ajdukov stari plac donosi nam i Ivo Vlahović. Citat: Bilo je lipo, otakega nika višje.

Opis nalazimo u nekoliko diplomskih radova, te knjizi Splitski karnevali. Građu nalazimo i u tiskovinama diljem regije. Čitatelj može predočiti skoro pa masovnu histeriju Poklada 1927. Novinar Franjo Baras 1996 piše članak „Cili je grad živio za maškare“ želeći podsjetiti na ovaj legendarni događaj. Suđenje u jedanaest točaka moglo bi biti optužba kroz vrijem na ovim prostorima, pa ga evo u cijelosti:

1. Ča su toliki zaboravili svoj zanat i ča je prouzrokova da se nije svaki vrati na svoje misto.

2. Da su neznalice postali diputate i toliki drugi ča neznaju ni štit ni pisat.

3. Da svit govori puno po dišpetu pa se ne razumi ča oćedu reć i rečedu jednu za drugu.

4. Ča toliki nećedu da privazmu jopet, ko metlu, ko mašklin i motiku, ko mlat o kaligera, ko pilu.

5. Ča se toliki ne bavu više svojin posliman ven 24 ure na dan govoru o politiku i o drugin nastranostima.

7. Ča je u Splitu dvostruko skupje po otelima nego u Parizu.

8. Ča se toliki sami čudu di su, kako su došli na nika mista i položaje i činu posle koje ne razumu.

9. Ča su ženske puno dekoltirane i to odozgar i odozdal.

10. Ča se strižu a la Bubikof, a za ne gubiti puno vrimena plest se, gredu svaki dan u barbira po dvi ure.

11. Da je on kriv ča diputati ove naše splitske skušćine ne radu i de jur opočijedu.

(Tekst iz kronologije Nikice Karmelića)

Isčitavamo sve probleme i nezadovoljstva poslijeratnih vremena.

Za Bol možemo samo reći kako je nekolicina mladića obilazila kuće pred utorak i sve darovano im odnijeli u Curicu gdje se održao maskenbal. Tog utorka imali smo nijemo kolo pred crkvicom sv. Ante i par stidljivih rečenica na Curici podan Karninčića i Bjeninovih dvora. Tema je bila odlazak mladih iz Bola i žal za običajima kojima predviđaju nestanak.

Mižerja ćapaće, misto bez ćaće, slave kampanela, kalafoti škarpela. Cure pul Amerike, mlodi bez fatike, stori u poje, bit će boje, dogodišća gira ka arbun, bome ….cukun. Poteštoti fagoti, zadruga vina, svekolicima, namin roge, Jozef Franc, paržun i fraje, homo daje. Mužika vapora , pul Tarsta ora ora , areloj batije, vuon iščekije, aviz iz Spljeta, oće navigat, i nos će tukat …

Za ovaj ples vrijedno bilježenja je pojavljivanje prve krinoline i suncobrana kod jedne lijepe dame iz roda Cvitovića. Dobila je nekoliko punčeva, ali nije plesala, vrlo rano se udaljila …

Na ovom karnevalu bilježimo i učešće trojice povratnika iz Južne Amerike koji će aktivno sudjelovati u zabavama Bola. Pojaviti će se i prva harmonika. Karnevali će više-manje biti organizirani, a najveseliji plesovi biti će u Tri Colone i Čitaonici. Zašto? Nesmin kazat. Ubilježiti ćemo kako se u povorkama pojavljuju konji i mazge, poneki tovar, a sve u svrhu vuče kara ili za jahače aktiviste. Puno kasnije se javljaju šefovi parade. Važno je napomenuti kako su vlasnici svoje životinje skrivali u Jasen ili čak po vrhu kako bi ih poštedjeli šušura. No počesto im je to bio uzaludan posao.

ACCESSORUM SEQUITUR PRINCIPALE

Oli ti kočijaši ne nose štiklice, sami su cakleni.

Snjeguljica je uskočila u kočiju i zatekla tamo poliglota, koji na čakavskom priupita: ADLBZKP? Patuljci drhte li, drhte, tresu ka prut. Ke teramoto…….Jabuke iz uvoza, pojila ih marža. PNDV!

Mercedes MARINKOVIĆ

(objavljeno 05. 02. 2023.)

*********

Fotografije iz arhiva Fany Katić

ANĐELI ČUVARI BOLSKE TRADICIJE

Kada se čovjek rodi u kući čiji su podrumi dugo bili mjesto “rođenja” Jure Karnavola, onda je posve normalno da bude kolona na kojoj tradicija i danas leži. Biti maškaran, biti nasmijan, okupiti družinu, podučiti ih kako očuvati običaj. Rasla je ona uz svog oca Šimu koji ostade zapamćen kao onaj, što je gotovo do zadnjeg daha ispraćao Juru iz svog dvorišta. Koliko li se predivnih štorija isplelo i ovdje oko i zbog karnavola. Djeca su iz škole htjela ćirnuti kakav je Jure. Hodočastilo se Petrića dvorima. Unuci gospodina Šime kao i djeca iz bližeg susjedstva donosili su svoje franje, tada dragocijene kako bi meštar izabrao najbolja za Jurine oči. Jedan mi reče: “Mome koji je to bio ponos kada je moje odabrao”. Glas ima prizvuk ushićenja i danas. Gospodin Ivo Petrić je svesrdno pomagao ocu pri izradi karnevala. Njegova kći Margita je tradiciju Bola odnijela sobom u Italiju. Čast nam je što je eto ona autor nagrađenih maski i to u Veneciji, prijestolnici Karnevala. Mlađahni Lovre Karmelić tamo je navraćao u meštra, a danas je on tvorac naših ljepotana. Tu na Obali naša Fany se gojila i tradicijom zadojila. Pamti ona svaku crticu, svaki običaj. Danas je vrijedna škrinjica bolskog blaga. Radost u očima i smijeh dok se prisjeća davnih dana, zarazni su. Kako li je samo suvereno vodila priču snimajući u studiju običaje kroz godinu, spontani profesionalac. Sipa iz rukava davno zaboravljene bisere iz vrijedne kolajne baštine i običaja Bola. Nesebično je podijelila nemalo znanje, darovala mi vrijeme za nevjerojatan audio zapis. Hvala gospođo Fany. Sačuvano je mnogo toga što je ugaslo. Ugledati će svjetlo dana uz knjigu “Bolske maškare kroz stoljeće”. Dobar dio biti će i u knjizi “Konkule i miris uognja” i recept za Fanycine cviti, ako dozvoli.

Slali su iseljenici pakete garderobe, a danas imamo u Fany muzej na šufitu. Eee tu, svake godine rodi se najaktuelnija maska, onako iz glove, u trenu. Okupila je ona poveću družinu veseljaka i zanesenjaka običaja. Prenijela na svoju djecu: Pravdana, Leu i Merlin sve radosti izlaska u povorku. Jure je važan, ali maškare su temelj njegove parade i svita njegova. Oni svojom maskom šalju i ukazuju na ono što treba osuditi. Tradicija ne umire kada se dušom voli. Najglasniji su šušuranti, baš kako treba, a škribojke melodiju u krešendu ka aviz puku odašilju. Ljudi se naguravaju, prozori rastvaraju, aplauzi odzvanjaju. To može samo onaj, kome se običaj u krv stopio. Tko se prije maškarao do neprepoznatljivosti i obilazio kuće. Rado dočekivani bez obzira na nekada posvemašnji nered iza klape u komešima; a bilo je i tuta s dobrim starim kruškovcem. Bila je čast ugostiti ih. U ovoj družini nezaobilazan član, divna osoba velika srca Franka Ivulić Ciri. Tko joj radost maškaravanja i osmijeh ne pamti.(R.I.P.) Družba Katića do današnjih dana radi po staroj, nikada ne otkriti masku. Stoga su uvijek najiščekivanija družba. Legendarna Sulejmanova svita, itd. itd. Kapa dole ekipa. Naša Fany je jedne godine poklonila Bolu sve u duplikatu. Genijalan potez za spas običaja. Svestrana njegovateljica tradicije Petrića. Katića i Bola. Dobri duh koji nas poduči kako nije dom gdje smo se rodili, nego tamo gdje živimo. Stoga nije meni teško zaključiti da i naša bonda ima artiste kroz vrijeme. Što li će ova družba na Poklade Bolu darovati. Ostaje nam čekati i vidjeti. Hvala za rušenje granica, kad se prave ruke slože i zemlju se obgrliti može.

HISTORIA EST TESTIS TEMPORUM, LUX VERITATIS, VITA MEMORIAE, MAGISTRA VITAE, NUNTIA VETUSTATIS....

Oli ti mislilo se mislilo od ponediljka do petka. al se nije maklo dalje od početka.

Snjeguljica je odlučila probuditi Pospanka. a vrtnog upisati u vrtić. Štrumfeta oblijeće papa Štrumfa - juuuuuuupiiiiii!

Mercedes MARINKOVIĆ

(objavljeno 31. 01. 2023.)

*********

Fotografija veličanstvene družine iz 1954. godine

NAŠ ŠESNI JURE I JOŠ ŠESNIJE BRAVURE

Kriv, je užgite ga! Ode krivac u pepeo. Naš Jure Karnavol. Čitajući nađoh puno lijepih stvari, smijem kazati. Oko njega i zbog njega, ljubavi, rođenja, običaji, pomirdbe, iznenađenja, pune katride i banci u dvorane ol tanci. Bali, bali, polka, mazurka, ciciljana i moreta, fali, fali rišpeta, jubavi i vele onega zdravega dišpeta. Ki ni vajo, oti je intro... Vo godišće se zno, pas se izlago, maška mu se izgubila, družina je ulovila, pril portun doturla, turla, turla ma ke surla. Roge onem ća izleti dogodišća u šoneti. Pozdravijen... Bogu zahvalijen. Po ovome se da zaključiti kako onda, tako i danas mi maške lovimo, ali na krivo misto. Tako smo recimo jednu čovječnu, humanu gestu našeg sumještanina kavanskim posvudušama preokrenuli u ćakulu, a istina je dostojna bilježenja.

Sjede oni tako oko stola, kartaju i jedan reče: „Ća ste zamukli, ća ćemo učinit, nimomo karnavola, svietega ti kulpaće me, sutra je i ćo, ća ćemo.“ Svi šute, a on shvati kakva nevolja je iskrsnula i reče: „ Doj, tuko ćagode novega, evo za sposit jo ću bit karnavol“.

Svi se nađu u čudu, ali on ne odustaje, povorke mora biti. Na kraju odluče kako će on bit prvi i živi karnavol u Bolu. Dogovore oni u tančine pravila, biti će na čvire vezan, nositi će ga jaki momci i mora pristati da ga s obzirom na nove okolnosti ne iznenadi reakcija ljudi. On dobričina kaže kako pristaje, a jedan novi reče: „Moglo bi se dogodit da te gađaju jajima“. On njima: „Po ćo, somo da ni u glovu, drugo se može oprat“. Dobar i naivan pred lice pogana. Krenula povorka i nitko nije očekivao toliko zloće od onih zbog kojih se žrtvovao. Prvo jaje je palo na Studencu, do Račića svi su imali jaja, karnevalisti su molili da ne pucaju u glavu, jer su dobili pokoje. Ide tako povorka i dođoše pred oblasni gdje se sa prozora sručila ogromna količina jaja na našeg junaka kojem je tada postala jasna uzaludnost žrtve. Počeo je vikati neka ga spuste. Uzalud je nastojao odvezati se, s pravom je bio ljut. Uspjeli su ga nagovoriti da izdrži, ali više ništa nije bilo isto. Sada se potvrđuje ono, poganski običaj uvriježen u kršćanstvo. Ukazuje zašto prije narodu nije bilo dozvoljeno maskiranje, već samo gospodi. Ovi su sigurno poznavali codex. Uveče dođe naš junak na ples, okupan, presvučen i ipak sretan jer je spasio običaj, no tek tamo ćemer i jad. Bolske cure nisu htjele plesati s njim, jer bome bio je karnavol. Plitki pot vodu ne drži, pa je jedna viđenija bolska dama zatražila damenbal i zaplesala valcer cijelom salom sa ovim vrsnim plesačem, nepravedno osuđenim Gospodinom. Krenula priča... lavina krivih istina. Zato! Nije točno da je tražio novce, ali su mu na kraju zbog učinjenog htjeli platiti, odbio je. Davali su mu petsto dinara, a on im je kresnu isto toliko... ne uzevši ništa, jer se radilo o časti iz zadovoljstva, nikada ništa za novce. Danas bi mu se smijali da ih nije uzeo. To bi tek bilo sramota, jer on je bio samo žrtva iz koje se uzdigao kao spasitelj običaja.

Možda, ako se našem Bageru ispuni želja shvatimo kako ništa nije gore od osuđivanja onog tko se daje svim srcem tradiciji... Bager mi reče istina je, moja želja je biti živi karnavol. Njega znamo i poznajemo. On također izgara za svaki društveni događaj, a tek za maškare kočnica nema. Bravo Tonći i hvala ti za sve one momente tvoje preobrazbe u karaoku. Sada je ona već simbol povorke. Njegove štiklice zaštitni znak i može biti žena i žena. Bager je legenda. Naša Graciela. Sada ćemo još jedan njegov biser. Idu Gemo, Lovre i Bager na Vidovicu tražiti komad drveta za glavu karnavola. Meštri ozbiljni, traže, kad eto ti povika: „Gledojte našo san ga, olmiri son, moja mira...“ i odzvoni smjeh vrhom, jer je Bagera glava bila uz jednu granu nad rašljama debla. Pamtiti će se i ona kada je Družina Velo poje prošla ispred Željezničara kao sprovod srpskom generalu Mladiću. Tko će biti u kasilu, ako ne Bager (nije prvi put). Nastao kaos, izbjeglice izjurile van, počele pljeskati i veseliti se, jer su mislili kako je njegova smrt istinita, a Bager se podigne i reče...

Plesovi su služili za kortejavanja, a poziv je bio djevojci poslani famozni punč. Ako je prihvatila živjeli su dugo i sretno. Majke su pratile kćerke i budnim okom pazile nebi li trebao nečiji punč odbiti. Očevi su u pola noći vodili svoje dame kući. Magijsko, neponovljivo vrijeme, ali vrijedno svakog zapisa. Dvorana u Curici, pa Kavalkin – naziv zbog vibracije poda koji je ležao na tramezalu (poprečna greda ispod dasaka) te je cijeli plesni podij davao osjećaj jahanja na konju pri kasu. Isti taj Kavalkin imao je jednu, nažalost izgubljenu fresku ili sliku na zidu. Vila Velebita u zanosnom uzletu nebom sa zavijorenom trobojnicom među zvjezdicama. Prebojana 1952., možda fotografije negdje u privatnoj arhivi – ako? Nedostupne. Puno toga smo izgubili, zagubili, istine preokrenuli, ali evo jedno živo sjećanje. Plesove se otvaralo muškim nijemim kolom, a onda jedne godine, ušile se uniforme, obukle se djevojke iz škole šivanja i presedan. Žene otvorile ples i dodale tekst na do tada nijemo kolo. A jedna nježna djevojčica je tada u rukama svoga barbe zaplesala prvi valcer. Onda rat i duga pauza, sa jednim presedanom. Naši stari su vrijedni svakoga poštovanja, izaziva divljenje, ljubav i požrtvovnost prema tradiciji.

„Blago onom tko će znati, kroz davanje uzimati“ (M.M)

IL CONTINUO

Oli ti tko mirita, nije uvijek nagrađen, puno je samoposluživanje.

Snjeguljica je izgubljena, papa Štrumf je uzalud traži. Nestao i komunalni redar. Biti će da štuca, spominje ga i vlada i zakon.

Mercedes MARINKOVIĆ

(objavljeno 28. 01. 2023.)

*****

Stari Bol (arhiv: mercedes marinković)

BOLSKI KARNAVOLI

Neki bi rekli od kada je Boga I Svijeta Bol ima karnavole, ali nije tako. Prvi zapis spominje običaj maškaravanja 1903. i to iz pera poznatog putopisca. Njegov kazivač iznosi podatak kako je te godine u bolsku luku pristao brod sa 50 „gubavaca“ (negdje nalazimo grbavaca). Istražujući autentičnost kazivača da se zaključiti kako je to malo upitno s obzirom da je on taj kojem je moto života – bravura je živit bez lavura.

I oko radi.

Isti taj naš Slavni je i autor najizvođenije bolske himne – ma di ćeš nać ovako lipo misto...

Imamo još neke zapise s kraja 19. stoljeća, ali se oni odnose na bolske plemiće van Bola, kao i na privatne bakanalije u njihovim vilama. Jako je teško pronaći fotografije koje bi potkrijepile kazivanje, jer u zimskom periodu nije bilo turista, niti fotoaparata u Bolu, a u to doba niti električne energije.

Vrijeme maškara bijaše okosnica društvenog života, održavalo se po pet plesova tjedno, a određeno vrijeme plesalo se na šest mjesta. Puno se da naučiti iz izvora o maškarama u Bolu. To je uvijek bila grupa – isključivo muškarci, koja je bila organizirana na nama danas zavidnom nivou. Tajili su, radilo se – u sakrito, kako se navodi u dnevniku jednog gospodina iz grupe „cukuni“. Sve je bilo podređeno dobroj zabavi, svatko je imao svoja zaduženja, a okosnica testamenta bile su društvenopolitičke prilike u mjestu. Za neke tekstove možemo reći da su vizionarski. Aktivisti su bili bondori, STATISTI sa istočne strane mjesta od današnje galerije i ARTISTI zapadno od galerije. Zašto? Bilo bi to lijepo štivo

štiocu s obe bonde. Bilo je sveto pravilo ne dirati se u Crkvu, privatni život Boljana, a prozivati samo vlast i one koji su se besramno ogriješili kršeći moralne kodekse. No imamo jedan primjer kada družina želi spojiti dvoje mladih i štroficu:

Bura puše, viju grane

Da je truhla...

No dostupni ispisi nam kažu kako to nije bila istina, ali je otac dao privolu da se njih dvoje vjenča i stvarno su živjeli u jubavi i sreći.

Eto kako i najbolja želja može izazvati teške riječi u maloj sredini i okaljati poštenoga, a laž saživjeti kao grijeh nedužna čovjeka kroz vrijeme. Tek od šezdesetih polako se testamenti ukrašavaju tuđim biserima, pa se događaju nemili raspravci, sudske tužbe i ...

U jednoj svađi rađa se najoriginalnija filozofija koju i danas koriste Boljani:

Ma viš ki i ćo!

Ma viš vuon!

Ima još dvije, srcu mi prirasle zbog najljepšeg objašnjenja riječi guloz i šotobandirist. Nevjerojatno kako slučajni usputni zapisi otkrivaju najstrože čuvane tajne. Pisci testamenata su uvijek bili manje važni od onih koji su izrađivali Juru. Oni su bili ti koji su davali temu. Karnavol je uvijek bio činovnik na stolici, nošen na katride, čvire, kola, automobile, a mi pamtimo neponovljivu raketu. Jure od slame i drvenih letvica, palio se uvijek na muliću pod Kaštilom (ima iznimke), a glava se spašavala jer je drvo bilo vrijedna sirovina.

Cijelo jedno stoljeće Jure je bio fenix iz dvora Kokotića, zatim Petrića, onda seli sa našim Lovrom Karmelićem u našeg Gemota (R.I.P.). Fališ golubice. Sada je u rukama Branka Karmelića i Lovre. Ni stroha da nieće i ovo godišće prošietot kroza puste kale. Lovre je onaj koji ga je prvi uspravi, oli ti izmako mu katridu. Bravo meštre za tvojih pedest i ohoho poklonjenih Juri Karnavolu. Nikada ništa nisu tražili, srce veliko uvijek gradi nikada ne razgrađuje. Zna se njihov moto – Još tradicija ni propala dok mi živemo!!! Vjerojatno im sada Helenka nosi kolače.

Karneval je bio zabranjivan od Zemaljske vlade u Kraljevini, ali ća namin ko more uziest ća je naše. Ete davne 1922. godine stigla je obavijest kako nije dozvoljeno održavanje tradicionalne povorke. Moš mislit, s jedne strane žandarmerija, a s druge bolski omladinski intelektualni krug veseljaka predvođen gospodinom Tomom Kuišem (R.I.P). On svježe s putovanja odluči kako će usred Korizme organizirati Indijski sprovod tj. karabuljnu povorku. Najprije su iz župnog ureda „posudili“ ministrantske odore i svećeničku misnicu. Deva je bila napravljena, mrtvački kasil posuđen bome nije teško pogoditi odakle, povorku su vodili hinduistički svećenici uz nekolicinu koja je mahala mirotvornim granama palme. Povorka je prošla ispod Lože, a gore pred crkvicom se plesalo tada neizbježno gluho muško kolo. Svećenici iz Indije su pjevali: Tora čini toračaj, hindu strani nejačaj...

Ova putanja povorke je još jedna iznimka, jer je povorka uvijek kretala sa Borka i stizala na Curicu gdje su se čitale ostavštine. A ples se održavao u Curici. Nije bilo rive već se kretalo kalom, tek tridesetih godina prelaze na Rudinu, a puk se okupljao na Studencu. Normalno, aktere sprovoda privelo, ali imali su sreću da je tada u Bolu službovao pater Bole koji je nedužan prozvan potvrdio laž kako im je on posudio uniforme. Sve se dobro završilo, samo je u Bol stigao novi kurot...

Ovo je period masovne emigracije sa dalmatinskih otoka, pa tada Bol ostaje bez većine svojih mlađahnih društveno aktivnih stanovnika, ali su oni nastavili sa svojim radom u novim sredinama.

Pokladni ples je obavezno završavao u ponoć, jer tada nastupa Korizma – mesopust. Danas je i to drugačije. Nekako mi se čini da polako, ali sigurno nestaje dobar dio onoga što je nekada bilo vrijeme posebne radosti i živosti u dugom zimskom periodu.

PRO ARIS ET FOCIS, DEO PROPITIO

Oli ti ajme onom tko se razdomaćio

Snjeguljica se uznemirila, princ kasni.

Mercedes MARINKOVIĆ

(objavljeno 24. 01. 2023.)

**********

Stare slike plaže ZLatni rat (arhiv: mercedes marinković)

JOŠ IMAMO ZLATNI RAT

Da, ali kakav i koliki mu je rok trajanje samo vrijeme zna. Nekada recimo paketiranje pukne, a sadržaj nije za upotrebu. Eeee, onda svi pametni, buta ća. Duga punta, Dugi rat. Rat je tek prije nepunih sto godina dobio naziv Zlatni. Pogodite zašto, nije riba, ni pošte, već ono što će mu ime pozlatiti, ali... Nije Bol tipično primorsko naselje. Bol se pojavljuje nakon svih bračkih naselja, a razvija stihijski, od uspjeha do neuspjeha, od zaštićene baštine do neprepoznatljive vizure. Bili bilo bolje da je istinski zaštićen kao svjetska baština, jer on to jeste. Samo smo je mi malo uljepšali betonom, nus produktima brze zarade i zabavom za adrenalince pa evo citata iz Slobodne Dalmacije:

Problemi u Bolu

„... najvećoj hrvatskoj turističkoj destinaciji s morskim sportovima. Da vas podsjetim, u Bolu imate surfere, kajtere, ronioce, plivače, kajake, gondule, padobrane, jedrilice, glisere koji vuku turiste za sobom u tubama i na bananama, lokalne brodove koji voze turiste na i sa Zlatnog rata, desetke izletničkih brodova, nekoliko katamaranskih linija dnevno, otvorenu luku za brodove, sidrenje na “divlje” nad podmorskim kablovima za struju.“

Da mi je znati tko je dao sve te dozvole, čestitala bih mu onako od srca. Posebno me oduševljavaju one novopridodane vrijednosti po cijelom naselju simptomatičnog imena Bol. Ako ne znate odakle mu ime, u arhive i biti će kjaro. Povijest samo načas uljepša budućnost bilo grupe bilo pojedinca, a onda ih ista ta budućnost osvijesti.

Imamo, nemamo lučku ispostavu. Pa to može biti komunalni, lučki ili .... redar, ma ne za malu plaću. Onda mu otvorite ugovor, za lučkog kapetana nakon što gospodin ode u zasluženu mirovinu. Svega ovoga trebalo se sjetiti prije, a ne u vrime dida Mraza. Da, ima onaj tko može i zna, ali onda nema uvjeta od onog tko niti može niti zna. Pazi i unosniji posao od državnog, čovjek je stvarno radnik i kapa dole. Znamo mi za one privatne što su potpuno na općinske jasle. Dakle dotični gospodin ima i moral. Apeliram, takvih je malo, zaposlite ga. Sačuvajmo Rat. Slike govore više od riječi, ali nećemo puno, jer i malo je razboritu previše.

BEATA VITA PERFECTA SAPIENTIA EFFICITUR

Oli ti kako reče Hamletov tvorac, iz ničega samo ništa nastaje. Snjeguljica je trenutno daleko, daleko od dva, tri patuljčića. Samo da ne odluta u papa Štrumfovu šumu.

Mercedes MARINKOVIĆ

(objavljeno 18. 01. 2023.)

*****

Dragocijeni dokument iz arhive jednog od najvećih kolekcionara Bola. Davna 193… i neka, a na tečnom njemačkom piše da imamo dva liječnika u Bolu koji ima 40 soba za iznajmljivanje sa 68 kreveta...

DATI, DATI A NE UZIMATI

Jedna godina ode u povijest, ali nas ne nauči da slijedeći trag novca uočavamo anomaliju u organizmima. Niti je rashod trošak, niti je život za rashod. Empatija je odlika socijalno osvještenih, automatski podrazumijeva duboku promišljenost o boljitku društva. A dobro je dobro, samo po sebi dosta da svako loše iskorjeni. Gledajući proračun naše bogate općine uočih da imamo puno više parkova, nasad i podzemne instalacije od siromašnijeg Supetra. A i naše groblje veće skoro duplo, a još ga treba atrijski popločati. Eli, Eli Lama... Oni nemaju ni 8 tisuća eurića za hitnost, jer deset tisućica šengenskih je preko 70.000 starih, paradoks na prvu.

Eeee, sad ovo hitno me zasvrbi i to onako alergijski. Iole osviješten čovjek zna da Hitna pomoć na otocima je najvitalnija potreba stanovništvu. A mi, bogati i oholi to zaboravili. Lijepo ćemo opet iz neznanja kriviti sve i svakoga, bez da okrivimo sebe. Niti jednog centa opet nismo predvidjeli za ljude koji rade danonoćno, boreći se s tisuću problema da nam pomognu kada nam je to najpotrebnije. Zahvalan smo narod, nema šta. Pa recimo, odvedu vas u Supetar, niste za bolnicu, ali bi bilo dobro da prenoćite u Stacionaru pod paskom liječnika, e neće moći. Nazad u Bol. Zašto? Mislimo! Nema sredstava drugovi, jer mi ih recimo imamo, ali nedamo. Nemojte ni zvati obiteljskog liječnika, jer on vam sigurno nije kriv za škrtost. Skontajte olako potrošeno, eto Tim 1 u Bolu barem zimi, liti vozikaju jahte. A bilo bi lijepo da smo doprinijeli barem jednom Božićnicom, jer nju smo pak dali svakome. Svima osim njima. Onda meni nadobudni u Bolu kažu da nema sirotinje. Sram ih bilo. Ima i beskućnika. Požurite sa stanovima POS-a, pošten nekako uvijek ostane kratkih rukava. Je li moguće da je red onih drugih predugačak. A treba živjeti i preživjeti, svjesno savjestan biti, jer loše se teško može prekrojiti.

Zalud celofani, kada je unutra poklon u naturi. Malo mi sirovo zvuči. Ali kuha se, kuha, prokuhati će. Proključale strasti. Kardiovaskularne bolesti su prvi uzročnik smrti u Hrvata. Njih zato sve manje i manje, jer kada te pukne često ovisi o ZLATNOM satu. E sad putešestvije, Hitna u Humcu, do Bola toliko, do Supetra ovoliko, sve hitno, ali kako mi kontali da kontali pokloni nam nemar minimum još petnaest minuta i možemo citirati dr. Gala. Nije samo to. Imamo staru populaciju, djecu i jako puno turista, a nimalo osvještenosti kako je jedan posto smrtnosti nekom sto posto kad izgubi dragu osobu zbog tuđe indiferentnosti. Mora li se dogoditi? No zakon kaže da na toliko i toliko turista mora biti takva i takva medicinska skrb. Učinimo nešto, jer obiteljska medicina nije turistička djelatnost, ionako je ona brigo moja prijeđi na drugoga glavni moto gorućih problema u našoj lijepoj. Gori gora, planine se tresu, kada netko dušu pusti na Ratu i poznaje zakon. A Hamleta smo otkrili, biti il neznati pitanje je sada.

Bol neće više zapošljavati nikoga! A da podijeli još pokoji otkaz. Super. Otvoriti će se mogućnost za komunalne redare, prometnike i koordinatore privezivanja pomorske sile. Daj Bože da cime dobaci i pomorska policija. Tek onaj rashod od nula kuna za smještaj redarstvenika, opčinio me. Vašno je da imamo spasilačku službu, jer brod tone, zagadit će more, sreća površinski. Onda recimo, ne može zagaditi montažno pokretnu ubačenu infrastrukturu na Poljanu, jer to nije naš problem. Poljana je državna. Kaže meni jedan da šta je to nekoliko stotina tisuća kuna za našu djecu. Složih se, niti milijun nije puno, ali...

Dakle, najprije projekt, zemljište, milijun? Dodaš manje od četiristo tisuća na ono što si bacio na tudje i eto ti igrališta za našu djecu desetljećima. Dječica guštaju. Je da neće naučiti plivati na zelenoj travi, za to treba volontera, ali teško se do njih danas dolazi gdje i glas košta. Nema džabe ni u stare babe.

Čuli ste onu, dobar glas daleko se čuje. Loš obiđe svijet. Dakle apartmani su ključ putovanje kroz glasove, što život znače. Molim da ne odbijate poslušnost, još manje ako mislite kako 6 puta skoro osam nije hypo pedeset, a za to se radi u dobrotvornim kuhinjama.

Europo moja, dade nam šengenski pečat, a mi se još tintama peremo, jesmo li se omastili, jesmo. Cerašpanja i konopčić. Tata kupi mi auto, bicikl i romobil, jednu malenu bebu za kunu Jugovinil. E neš, nema više kune, samo zlatice trče počasni krug. Nego jeste li primjetili da ćemo mi ubaciti par saketića eurića tamo, gdje ne bismo nikako smjeli. Bilo bi ih bolje uložiti recimo u put oko ovalnog stola do Hrvatskog sokola. Tko kaže da nas recesija neće puknuti na ove cijene i propuste. Sve će biti akcija i na popuste. Oni što liti kose naše oranice, spremit će šušku u susjednstvo. Ta mi smo im to omogućili i još puno više od toga.

MEDICINA CURA

Oli ti ko ne ploti, odvest će ga mujta.

Snjeguljica uspavano čeka princa, kad je prenu vražju štrumf i to onaj IZNENAĐENJE.

Mercedes MARINKOVIĆ

(objavljeno 11. 01. 2023.)

*********

Nikica Karmelić

NIKICA KARMELIĆ ŽUVIĆ

Samozatajni velikani su oni ljudi kojima nismo uspjeli za života reći hvala, iako su to, itekako zaslužili.

Još jedan Nikica, Čovjek, istinski zaljubljenik Bola, neimar, uzoran suprug i otac. Zavidan životopis od 5. 11. 1911. do 2008. kada je tilo na počinak otišlo.

Nama je mnogo toga ostavio, ne smijemo zaboraviti, moramo obilježiti, trebamo zahvalni biti. Vrlo rano u dobi od nepunih deset godina ostaje bez oca. Majka je skrbila o svoja četiri sokolića, a sa najmlađim Nikicom odlazi k bratu gospodinu Antunu Dominisu koji kao učitelj radi u Vojvodini. Svi zajedno vraćaju se u Žrnovnicu. Nikica upisuje i završava građansku školu u Supetru, a onda odlazi u Zagreb na izučavanje klesarskog zanata. Radi i stiče nova znanja u klesarskoj radionici Kučić (Split) i Jurjević (Split-Dubrovnik). Nakon završenog vojnog roka dolazi u Bol i 5.02.1936. do 25. 02. 1937. radi na izgradnji dominikanske gimnazije – kasnije Bijela kuća. No ono što znamo jeste da je radio 1939. u Otavicama i Splitu na Mauzoleju i Galeriji Meštrović. Ovdje mi prostruja, evo našeg Nikole Dalmatinca, vrijednog i ponajboljeg u klesarskom obrtu Marina Marasovića.

No on je najprije bio Boljanin. Vraća se u Bol i započima adaptaciju obiteljske kuće. Svaki kamen milovanjem isklesan. U istoj toj kući nastavlja pisati svetinju Bola – kronološki slijed svih bitnih događanja kroz desetljeća. Dokumenti pohranjeni u Zavičajnoj zbirci čitaonice Bol. Hvala Vam gospodine Nikica. Ratno vrijeme nije bilo milostivo prema ovom čovjeku. Hapšenja, ilegala, težak put koji ga dovodi u Split poslije rata. Tu ostaje živjeti, ali i u Bolu čiji je bio i poteštot 1953. – 1958. Imamo jednu crticu koja kaže kako je majka doznavši da je uhapšen željela se od njega oprostiti i na povratku kući potpuno osijedila, te je mnogi nisu prepoznavali. Ovu ženu, majku, udovicu, hraniteljicu - život je nagradio odlaskom jednog sina put daleke Amerike, drugi je skončao na Blajburgu, a u Bolu ostaje Tonko – prvi riblji restoran koji je proslavio Bol.

Nikica stvara i dalje. Kleše iz bijelog veselja glavu svog prvijenca Zorana koja i danas resi kućnu komodu. Sakuplja odbačene kamene vrijednosti, dokumente i zapise. Najzaslužniji je da danas imamo Dva ferala. Zahvalimo mu, onako duboko iz srca. Toliko je davao, a ništa nije tražio, nikada se pohvalio, a nositelj je Spomenice i ordena Zasluga za narod.

Nismo znali što smo morali znati, a jesmo li znali koga smo među sobom imali? Nismo, ta sve naslijedili smo i to je samo po sebi dosta da pinku pripomodamo. No povijest je majka svakog znanja i rabote, zato se odužimo ovom skromnom čovjeku i velikanu bolske baštine. Imao je Bol tamburice i orekestre, ali pod palicom i predsjedavanjem ovog čovjeka imali smo KUD „Joze Bodlović“.

Bilo je to vrijeme plesa, svirki i folklora kroz dugi niz godina. Kapa dole barba Nikica, hvala, puno ste dali, ali smo sve:…

Nositelj plakete iz SFRJ, otac sudionika Domovinskog rata, Boljanin u srcu i duši, a u Bolu ni spomena. Sve prekrila trava umjetna. Ovaj nono je na dan rođenja svoga unuka zabetonirao kamen temeljac kuće koja će unuka vratiti Bolu u kojem mu je dom.

Kratki opis ovog velikana možda potakne neke da ne repriziraju događaje, monotono je, dajmo novi trak bolskom suncu i nagrade za životno djelo. Tri su Nikice kojima je Bol bio više od života. Jeste posthumno, ali je obaveza sjetiti se, svima koji živimo Bol.

FELIX QUII NIHIL DEBET

Ili ti savjest nalaže, moral obvezuje, vjerom se ustraje u pravednosti, a na brzaka jami, kaže, mladost ludost i na njima ostaje poslovna edukacija

Snjeguljica je napustila patuljke.

Mercedes MARINKOVIĆ

(objavljeno 03. 01. 2023.)

*****